Prije godinu dana Svjetska zdravstvena organizacije (WHO) proglasila je pandemiju koronavirusa. Godinu dana kasnije borba još uvijek traje, a neki tvrde da smo na početku trećeg pandemijskog vala.
Doživjeli smo kroz tu godinu dana nekoliko zaključavanja i otključavanja gospodarstva koje je nanijelo globalnom gospodarstvu velike štete i većinu zemalja bacilo nekoliko godina unatrag. Iako smo mi ionako na začelju zemalja Europske unije skoro po svemu i naše gospodarstvo je propatilo, a pati i sad.
Novinar i urednik Marijan Opačak razgovarao je s financijskim analitičarem Andrejem Grubišićem u emisiji Jutrogram na Z1 televiziji o tome koliko bi gospodarstvo moglo patiti i u budućnosti, osvrnuvši se prvo na zdravstveni sustav.
˝Mislim da je fokus javnosti na svim stvarima umjesto na strukturalnim problemima koje već vučemo godinama. Resursi koji postoje u javnom sektoru, kada se stvari objektiviziraju, ima puno izvrtanja teza, interpretacija onog što se događa. Ne slažem se s hipotezom da je zdravstveni sustav preopterećen, iako je izložen nadljudskim naporima. Van Zagreba imate situacija da se brojni zahtjevi ne odvijaju. Nerijetko se pacijenti pošalju za Zagreb bez da se snose posljedice. Zdravstveni sustav koji već ima probleme, funkcionirajući u sektorima vezanim za pandemiju, treba se promijeniti. Onim liječnicima koji nisu u Zagrebu, trebalo bi im se platit da dođu i pomognu. Hrvatska ima 800 do 1000 respiratora, a cijena je zanemariva u odnosu na mogućnosti pa ih se moglo kupiti puno. Neke interesne skupine plasiraju hipotezu da će sve kolabirati. Kriza je stvarna ili percipirana. Mislim da danas 10 do 20 posto prolazi kroz privatni zdravstveni sustav. HZZO bi trebalo počet liberalizirat jer se neće dogoditi amerikanizacija. Ljudi miješaju pojmove, to što je privatni pružatelja usluga, ne znači da je privatan. Pretjerana involviranost države dovela je do eksplodiranja troškova. Država im propisuje što treba biti na policama osiguranja˝, rekao je Andrej Grubišić.
Vlada je poduzetnicima tek nakon pritiska udruga omogućila određenu isplatu pomoći od 4000 tisuće kuna, odgode poreza. To je donekle sačuvalo radna mjesta i zasad omogućilo tvrtkama da donekle žive. No neki upravo s prestankom mjera očekuju zatvaranja tvrtki i otpuštanja. Grubišić na to tvrdi kako sve ovo dijeljenje novaca nije kreirana vrijednost, već je to tiskanje novaca.
˝Kad bi se tiskanjem riješilo probleme, Jugoslavija nikad ne bi krahirala. Nema proizvoda ili usluge iza tih novaca koji su podijeljeni u sustavu što će dovesti do inflacije. S druge strane donijete su neke odluke koje su diskriminirale određene usluge, turizam i ugostiteljstvo. Smatrao sam da lagane mjere daju jednake rezultate kao i čvrsti lockdown, a tome govore i u prilog podaci o državama koji nisu imali strogo zatvaranje˝, rekao je Grubišić.
Osvrnuo se na problem u turizmu, gdje je prisutan, kako kaže, povlašteni porezni tretman.
˝Neka trgovina plaća pdv 25 posto, a turizam i ugostiteljstvo 13 posto. Što je legitimno. Država bi sve trebala tretirati na jednaki način˝, rekao je.
S obzirom da se subvencije i ekonomske pomoć dijeli se šakom i kapom, upitom srljamo li mi u inflaciju, Grubišić odgovara da već dugo neki sektori neće moći raditi, a tiskanjem novaca im se neće puno pomoći.
˝Državnici imaju pretjerane ovlasti i mogu donijeti štetu. Zato sam sklon ideji da se liberalizira kretanje ljudi i prirodnoj prokuženosti˝, zaključio je Grubišić.
