General Sačić: To je bio cijeli dan krvavih borbi po Velebitu, ponegdje i prsa o prsa, dečki su padali i dehidrirali, a dnevni cilj dostigli smo prije podneva

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Ratni načelnik Sektora specijalne policije MUP-a, kriminalist i aktualni saborski zastupnik general Željko Sačić komentirao je proslavu 26. obljetnice VRO Oluja i aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj.

General Željko Sačić bio je zamjenik zapovjednika legendarne Antiterorističke jedinice Lučko, a kasnije i načelnik Sektora specijalne policije MUP-a. Trenutno obnaša dužnost saborskog zastupnika Hrvatskih suverenista.

Za Otvoreno.hr komentirao dojmove nakon 26. obljetnice VRO Oluja, aktualnu političku siutaciju u Hrvatskoj te svoj rad u Hrvatskom saboru, a prisjetio se i ratnih dana.

‘Prije nitko nikog nije zvao u Knin da se ne zamjeri Carli Del Ponte’

Prvo smo ga upitali za dojmove nakon proslave 26. obljetnice VRO Oluja, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.



“Lijepo je da su se ratni zapovjednici okupili. Bilo je nekih problema, ali to je više tehičke naravi”, rekao je Sačić.

“Važno je da se to nije zaboravilo kao prethodnih godina kada smo imali problema sa Haškim sudom. Tada nitko nikoga nije nigdje zvao da se ne zamjeri Carli Del Ponte. Svi političari su tada bili propast. Okrenuli su se protiv branitelja i širilo se nepovjerenje. Danas je to, nakon oslobađajuće presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku sasvim drugačije”, prisjetio se.

Smatra kako je tom presudom znatno promijenjen odnos prema prošlosti.

“Naši političari najvećim se dijelom oportunistički ponašaju. Ako je opća klima takva dirigirana izvan Hrvatske, onda su rezervirani, to je jedan takav konformizam. Iz ničega su donijeli onaj sramotni akcijski plan za lov na generala Gotovinu. Svi su digli ruku za to osim osam zastupnika HSP-a pod vodstvom Ante Đapića i svaka mu čast na tome”, rekao je.

‘Na tenzije s SDSS-om smo navikli’

No, to smo prošli i to je iza nas. Branitelji bi se u većoj mjeri odazvali da korona nije učinila svoje, a na ove tenzije sa Miloradom Pupovcem i SDSS-om, na to smo navikli. To je predstava, dodao je.

No, tu nije stao s SDSS-om.

Vidite da oni ne vole našu državu nikako. Puno SDSS-ovih članova čine abolirani. Pupovac nešto glumi koliko mora oportuno, a Plenković mu daje prostora jer mu o njemu ovisi Vlada. U svakom slučaju, to je dugoročno štetno za Hrvatsku. To je kao spajanje vatre i vode, rekao je.

Osvrnuo se i na izjave Zorana Baćanovića i Srđana Kolara.

“Vidite da su nedavno stavili sliku “Oluja – zločin koji traje“, a Pupovac stalno ide u Beograd gdje se također ta teza ori i to je nespojivo. To su dva kolosjeka koja se nikad neće spojiti. To je dugoročno štetno za sve Hrvate i hrvatski narod.

U vlasti sudjeluju ljudi koji apsolutno ne mogu smisliti Hrvatsku utemeljenu na Domovinskom ratu kao ishodištu. Oni imaju svoju povijest i njima velikosrpska zločinačka ideja nije takva kakva je nama bila i njima ti naši mrtvi koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu nemaju značaj”, rekao je.

‘Sudjelovanje takvih ljudi u vlasti je sigurnosno pitanje’

“Praktički sam kaže i to su strašne izjave, za masakrirane hrvatske redarstvenike u Borovu selu, da su bili naoružani. To je katastrofa, prestrašno i nedopustivo da ljudi s takvim stavovima zapravo participiraju i u hrvatskoj vlasti. To je po mom mišljenju sigurnosno pitanje. Čovjek koji ne želi, koji nikad nije želio samostalnu, slobodnu i na Ustavu utemeljenu hrvatsku državu”, dodao je.

“Ne govorimo o nekakvim ableracijama. Mi smo država utemeljena na Ustavu, zakonski, međunarodno-pravno definirana sa jasnim ograničenjima državne represije i svake druge represije i svima se garantiraju jednaka prava. Ali, ako čovjek koji je po takvoj državi pucao, borio se protiv nje, danas treba brinuti o njenoj sigurnosti i napredku… Oprostite, možda sam ja s nekakvim stvarima opterećen, ali meni se čini da taj nikada to neće raditi za dobrobit i nikad mu to neće biti prvi interes.

Neki put kad treba potegnut i hrabro istupit i kad u konačnici treba žrtvovati zdravlje i živote za ostvarenje državnih ciljeva, ja mislim da judi koji imaju takve stavove o našem krvavom ishodištu, to nebi napravili”, naglašava.

‘U tom trenutku nismo bili svjesni povijesnog značaja’

Prisjetio se i ratnih dana.

“Gledajte, mi nismo bili ni svjesni potpunog i cijelog povijesnog konteksta”, rekao je.

“Za nas je to bio jedan iznimno angažiran vojni pothvat u našoj zoni odgovornosti gdje smo svi specijalci bili usredotočeni na to kako da ostvarimo interes države i interes našeg državno-političkog vodstva”, pojašnjava.

Pred nas stavljene zadaće iz Glavnog stožera i mi smo se time bavili. Kako da ovladamo kilometarskim rutama  na Velebitu koje su ispresjecane minskim poljima, zasjedama i bunkerima te u konačnici ostvarimo zadaću.

Na upit kako u tom trenutku nisu bili svjesni povijesnog značaja operacije odgovara:

“Sigurno! Nismo bili svjesni. Ali gledajte, to je i prirodno. Tog trenutka svaki vojnik gleda zadaću ispred sebe. On se nema vremena time bavit, niti smo znali”, rekao je.

“A i ja sam tad imao malo godina, nisam veze imao sa politikom i nekakvim dugoročnim strateškim interesima. Meni je bio glavni cilj osigurati uvjete i da akcija završi onako kako nam je vrhovni zapovjednik zapovjedio. Sa što manje gubitaka ili bez gubitaka. To su bili glavni interesi i ciljevi svih naših kolega i suboraca” pojašnjava Sačić.

“Nismo mi imali vremena, a ni ja osobno nisam imao znanja niti iskustva da bi toliko široko gledao kao sad. Danas ja imam sasvim drugi pogled. Ali tad je bilo isključivo vojnički, policijski i ono.. zadaća koju smo dobili, ona se mora ispuniti!”, dodao je.

Biti ili nebiti, opstati ili propasti

Objašnjava kako su svi bili izuzetno motivirani i predani zadatku.

“Hvala Bogu tako je i bilo. To je bila strašna motivacija, strahovito velike žrtve, a uopće nitko nije dvojio od nas da na bilo koji način ustukne ili prestane ako naiđe na otpor. To je bilo nepoznato”, rekao je.

“U prvi sat i pol vremena smo imali već šest mrtvih i preko 20 ranjenih, to je bilo katastrofalno, strahovito”, opisuje.

“Znam da sam zvao generala Markača; ‘Zapovjedniče imamo mrtve’, on je rekao ‘To je povijesna zadaća za hrvatski narod, bez žrtava neće proći'”, rekao je.

“Svaka razina je imala svoje. Mi smo tako i pripremali svoje specijalce da je to ono.. biti ili ne biti, opstati ili propasti”, pojašnjava.

Sačić opisuje i kako su među prvima izvršili svoje zadaće te počeli preuzimati tuđe.

“Mi specijalci, izbili smo na međunarodne granice i među prvima izvršili svoje zadaće. A izvršili smo i odgovornosti drugih postrojbi nakon što je Glavni stožer vidio kako mi napredujemo i kako smo mi posloženi u toj fronti”, rekao je.

Gdje su zapeli naši susjedi iz Hrvatske vojske ili s bočnih strana

Kad smo bili u prilici preuzimali smo zadaće gdje su zapeli naši susjedi iz Hrvatske vojske, mimo plana koji smo primrano imali. A u trećoj etapi izbili smo na granicu s BiH kod Boričevca prema Uni.

‘Iznenadila nas je brzina napredovanja’

General naglašava i kako nisu očekivali tako brzo napredovanje i brz poraz neprijatelja.

“Nismo očekivali tako brz prodor. Meni je bio vrhunac da dostignemo zadanu crtu za taj dan”, pojašnjava.

“To je bio cijeli dan krvavih borbi i do 22 sata navečer smo se borili po Velebitu. Dečki su padali, dehidrirali itd. To je bio vrhunac jer su bile kontinuirane pješačke borbe uz jak otpor, neprijatelj nije bježao ispred nas, ispred nas su bile elitne brdske postrojbe neprijatelja iz Kninskog, Ličkog korpusa itd”, rekao je.

“Oni nisu imali iznenađenja, oni su znali u tri sata da mi napadamo u pet ujutro i imali su pojačanja na svojoj liniji. Prema tome, to je bila borba u nekim dijelovima, prema Malom Alanu, praktički prsa o prsa“, pojašnjava.

Opisuje i kako se konstantno nadao da sa što manjim žrtvama dostignu zacrtanu liniju i referiraju Glavnom stožeru kako su postigli svoju dnevnu zadaću.

Konačni cilj trebao je biti tek Gračac

“Tako je bilo prvo dan. Drugi dan smo trebali doći dolje do Gračaca i to je trebao biti kraj naše ratne priče u Oluji. Međutim, neplanirano dobro, u nekim bokovima otvorili su se prostori za napredovanje.

Ujutro kad smo krenuli i većinu snaga prebacili kroz te prostore i praktično ostvarili te ciljeve na jedan drugačiji način. Ne onako kako je prvotno bilo planirano jer smo iskoristili neoprez i slabost neprijatelja koji nas nije očekivao na tim dijelovima i praktično ga razorili po bokovima”, rekao je.

Naglašava i kako su već u 11 sati ostvarili svoju crtu koja je bila predviđena za cijeli dan, oslobodili su Gračac.

“Knin je pao u pola 11 čini mi se, a mi smo u Gračac u 11 ušli. Pa to je kaos nastao od euforije. Ali u tom Gračacu smo isto izgubili ljude, poginulih je bilo i pola sata nakon oslobođenja jer su se neprijatelji izvlačili tuda. Sve je to još bilo područje sive zone”, rekao je.

‘Mogli su se jedino predat ili bježat’

No čim je Glavni stožer vidio kojom žestinom napreduju, odmah su dobili nove zadaće.

“Praktično u sustavu parnog valjka, stalnog smo dobivali nove zadaće. Jedna postrojba, bojna ili dvije bi odradila zadaću, a onda smo je odma dizali van i na njihovo mjesto bi dolazile pričuvne snage”, objašnjava.

“Tako da je neprijatelj stalno bio proganjan. On nije imao daha, nikakvog. Morali su se predat ili bježat. I tako smo došli do granice, ali smo si i bokove osigurali.

‘Sjećam se ko danas i ostat će mi trajno u sjećanju…’

Opisuje i kako su zadnji dan operacije, neposredno pred predaju položaja, skoro svi nastradali.

“Imali smo i sreće taj zadnji dan 9. kolovoza, kad smo predavali položaje HV-u kod Boričevca. Sjećam se ko danas i ostat će mi trajno u sjećanju. Svi su se ratni zapovjednici koji su bili na terenu sastali i general Markač mi je rekao da skupim ljude i da im damo otpust nakon deset dana borbi.

Došli smo na jedno dvorište malo izvan Boričevca, gdje je bila škola ili nešto… Sve skupa nekih 30 x 20 metara. Ondje nas se 25 ili 30 sakupilo. Tamo su bili zapovjednici, a među njima i dio raketno-topničke potpore.

I nije prošlo ni 15-20 minuta koliko smo razgovarali nakon čega su počele padati granate velikog kalibra, 120mm ili možda i haubičke. Ali ne u ta dvorišta gdje su bili naši momci nego praktički 10-15 metara dalje. Da su samo tih 10-15 metara korigirali gađanje, zadnji dan je moglo bit mrtvih. Eto, to je ta ratna sreća i mnogi se odma sjećamo te epizode”, prisjeća se Sačić.

‘Zamolnice su neodgovarajuć i loše formuliran politički pritisak na naše državno-političko vodstvo’

Komentirao je i tzv. zamolnice Tužiteljstva BiH

“Sasvim sigurno, to je apsolutno neodgovarajuće i loše formuliran politički pritisak na naše državno-političko vodstvo iz Bosne i Hercegovine, zato što to nekome tamo odgovara. Oni su se nakon 16 godina sjetili da takvu jednu blamirajuću zamolbu daju. Usmjerena je na naše generale od kojih su neki i umrli, a za nepostojeće ratne zločine.

U operaciji Bljesak ratovali smo isključivo na području naše države. Čak i u vremenu kad se se kriminalizirao Domovinski rat, za vrijeme Mesića, Račana, Sanadera i Jadranke Kosor, kamen na kamenu prevrnut je da se nađu elementi za bilo koga da je počinio ratni zločin. Međutim, ni Haški sud, ni domaći sud, ni Carla del Ponte, ni (Mladen) Bajić, nitko nije mogao ništa naći jer nije bilo elemenata za to.

I sad nakon svega toga, kad je praktično ta najžešća, uvjetno rečeno, pravna kontrola prošla, javljaju se neki ljudi iz BiH i traže pravnu pomoć. Sad su to izdigli za politički trenutak, pa tko zna koji su to politički trikovi i kome su to oni željeli napakostiti”, komentira Sačić te pretpostavlja kako je to reakcija na izjave predsjednika Milanovića u BiH.

“Nekome je iz Sarajeva ili iz Banja Luke palo napamet da nas malo blamira i na neki način uznemiri”, dodao je.

Smatra i kako je to potpuno nepotrebno.

“Naši odnosi sa susjedima bi trebai biti bitno drugačiji, osobito sa BiH za čiji integritet smo se zajedno borili i uvijek smo ih pomagali bez obzira što je među nama bilo i krvavih sukoba. U tim najtežim trenutcima mi smo i oružano i humanitarno i na bilo koji način pomagali Armiji BiH i svim domoljubima koji su branili državu BiH.

‘Optužili su nas kako bi otežali položaj generala Markača’

Upitali smo ga i da prokomentira razdoblje dok se i sam našao optužen.

“Sve je to sad potpuno izanalizirano, cijeli taj postupak. Ja sam se našao u tom društvu progonjenih i optuženih. Zapravo ni nisam bio optužen, samo su me kazneno prijavili. Za mene istraga nikad nije pokrenuta, ni za kakva ubojstva u Gruborima, nego za nekakva neprocesuiranja i nešto slično”, rekao je.

Tvrdi i kako je u pozadini svega toga politički pritisak.

“Danas kad sve to skupa gledam, naravno da je u svemu tome bilo nekakvih političkih pritisaka. Od Carle del Ponte preko Bajića na pripadnike specijalne policije kako bi se bitno otežao položaj generala Markača u Hagu.

Nemojte zaboraviti, mi smo svi uhićeni u trenutcima završnice prvostupanjskog suđenja generalu Markaču. S jedne strane da se njegova pozicija znatno oteža, a s druge strane ovdje su trebali nekakvo zvučno ime pronaći i eto mene su se tu sjetili.

Ali potpuno na krivim temeljima i sa krivim pretpostavkama odgovornosti jer ja naprosto taj dan nisam bio. A sve poslije što se događalo su bile nadležnosti drugih službi i drugih istražnih i represivnih tijela, a ne mojih kao načelnika”, objašnjava.

‘Nigdje se nije dogodilo da su nekome htjeli tako napakostiti’

Tvrdi i kako ta optužnica nikada nije dobila pravomoćnost.

“Ta optužnica protiv mene nikad nije ni dobila pravomoćnost jer ju je sudsko vijeće odmah odbacilo budući da je bila potpuno, potpuno manjkava. Vidjelo se, da to ne može izdržati ni prvu sudsku kontrolu, a kamo li pokretanje glavne rasprave.

Zbog tog šlamperaja… A to nije ni šlamšeraj, to je bila Bajićeva zla namjera da preko svoje uzdajnice, Željke Pokupec, županijske državne odvjetnice u Zagrebu, pošto poto mene nasilno ukalkulira u taj postupak jer onda bi to imalo neko značenje izvan Hrvatske. Međutim, to je u startu sasjećeno”, objašnjava Sačić te dodaje:

“Ta gospođa je suočena sa svojom odgovornošću, pred njom je bio stegovni postupak i ona je dala otkaz zbog toga, baš isljučivo zbog tih teških propusta i manipulacija. To se nigdje nije dogodilo tako eklatantno, da su nekome htjeli tako napakostiti i prekršiti temeljna ustvano-pravna i kazneno-pravna načela. I to je meni određena satisfakcija da je to sve izašlo na vidjelo.”

Smatra i kako su to pokazali i građani.

“Na kraju krajeva i hrvatski narod je to vidio. Nikakvih tu elemenata nije bilo za moj kazneni progon. Dapače, ja sam izabran i u Hrvatski sabor nakon svega toga. Tako da je to jedna specifična stvar. Ja sam ratni zapovjednik koji je završio u zatvoru i na kraju svega sam rehabilitiran i od strane suda, ali od strane hrvatskog naroda”, rekao je.

Dodaje i kako mnogi drugi nisu imalu tu sreću te pritom spominje slučaj generala Đure Brodarca.

‘Vojska mora pomoći graničnoj policiji’

Komentirao je i svoj rad u Hrvatskom saboru, nakon prvih godinu dana mandata gdje je aktivan u četiri odbora.

“U Odboru za obranu smo upoznati sa svim strateškim planovima i konkretnim radnjama koje Ministarstvo obrane poduzima u interesu zaštite od bilo kakvih ugroza i bili smo jako angažirani oko nabave borbenih aviona”, rekao je.

“Moja tema je kontinuirana, trebamo stvoriti uvjete za jači angažman HV-a na hrvatskim granicama, bilo logistički, materijalno ili na bilo koji drugi način da Hrvatska vojska pomogne hrvatskoj graničnoj policiji u sprječavanju ilegalnih migracija i prodoru ilegalnih migranata na hrvatsko tlo” naglašava.

‘Hrvatskoj mladosti trebamo dati veću mogućnost sudjelovanja u obrani države’

Komentirao je i stanje vojne pričuve.

“Moraju se stvoriti uvjeti za osposobljavanje mladih naraštaja. Neki oblik, ne vojni rok, ali određeni oblici vojne obuke mlađe generacije jer je Hrvatskoj nedovoljno ovo što imamo sada”, naglasio je.

“Kad god je potres i kad su poplave, uvijek potežemo za Hrvatskom vojskom, a vojske je sve manje”, dodaje.

“Imamo velikih problema sa pričuvom, nema više onakvih pričuvnih postrojbi kao što su nekad bile. Nešto se radi posljednjih godinu-dvije, kad je ministar bio Damir Krstičević, on je formirao određena zapovjedništva pričuva, ali sve to nije dovoljno.

Prema tome, i tu je moja kontinuirana briga da stvorimo programe za to i rečeno mi je da ćemo o tome imati raspravu. Mislim da ćemo i o tome donijeti određene zaključke jer me i drugi kolege iz oporbe prate u tome da se treba hrvatskoj mladosti dati veća mogućnost u sudjelovanju u obrani države.

Ovo sad što imamo nije dobro. Ukinuli smo vojni rok zato jer je bio predug, nije bio ispunjiv i pratio ga je niz problema, od financijskih do toga da su ljudi masovno bježali od toga u civilno služenje i to se pretvorilo u nešto drugo.

Ali sada su drugi uvjeti u Europi i nastupaju prirodne katastrofe. Mi moramo razmislit kako da omasovimo pristup mladim ljudima da budu osposobljeni brinuti o svojoj sigurnosti i sigurnosti svoje obitelji”, rekao je te upozorio kako se nikad više ne smijemo dovest u stanje kao na početku rata:

‘Ne smijemo dozvoliti da se ponovi ’91.’

“Nećemo ’91. ponavljat da opet u tenisicama i potpuno neobučeni i neinformirani moramo stati u obranu. Jer nitko ne može potpisat da ovdje nikada više neće biti nekakvih sigurnosnih ugroza i ako hoćete i ratova. Mi smo na takvom području gdje je sve nažalost moguće.

Na kraju krajeva pogledajte Srbiju i što ona radi dan danas. Prema tome mi moramo uvijek s jednim okom njih pratiti i gledati te biti u stanju poput Izraela, odgovorit na bilo kakve prijetnje. Da bi to mogli, mi moramo imati određene snage.”, naglasio je.

Objasnio je i ulogu vojske u prirodnim katastrofama.

“Potres je pokazao da to ne može samo Civilna zaštita na svojim leđima. Niti su oni organizirani na taj način, niti imaju mogućnosti. Potresi u Zagrebu i Banovini pokazali su da su nam najorganiziraniji uz policiju i HV-a u malom broj, vatrogasci. Vatrogasci su sve preuzeli na sebe.

Tu se pokazao nedostatak da se sve to veže na vojne strukture da se iskoristi to iskustvo koje imamo. Jedan ratni zapovjednik sigurno ima veće iskustvo u organizaciji jednog broja ljudi za bilo koji posao. U Petrinji smo imali dvije do tri tisuće ljudi koje nitko nije mogao organizirat i kanalizirat. Ali da je struktura bila postavljena organizacijski zapovjedno, to bi bilo daleko bolje.”

‘Ni Švicarskoj, Švedskoj i Izraelu nije lako izdvajati za obranu, ali izdvajaju’

Navodi i kako podržava svako osuvremenjivanje oružanih snaga te tvrdi kako članstvo u NATO nije dovoljna garancija sigurnosti.

“NATO pakt ima svoje zadaće i s njime imamo određene prednosti, ali nikad NATO pakt neće zamijeniti obranu od prvog udara.

U prva 24 sata, svaka država mora znati kako će primiti prvi udar. I to ne samo od ratnog neprijatelj nego i od prirode i drugih prijetnji. Moramo imati snagu da sami sebe obranimo, barem jedan do dva dana”, objasnio je.

“Iako je to proračunski opterečujuće, to je stvar opstanka jednog naroda i jedne države. Ni Švicarskoj, Švedskoj i Izraelu nije lako izdvajati za obranu, ali izdvajaju. I oni bi našli pametnije stvari, ali sigurnost naroda i države je prioritet nad prioritetima. Tu alternative nema” naglasio je.

Opisao je i aktivnost unutar saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.

“Što se tiče Odbora za nacionalnu sigurnost, tu sam isto jako aktivan. Oko ilegalnih migracija, ali najviše oko korupcije. Zalažem se da se naše obavještajne službe i čitavi taj represivni i sigurnosni aparat uključi u borbu protiv korupcije, a po zakonu oni to i moraju” rekao je.

Sve bi službe trebale dati svoj maksimalni potencijal i ustupiti tijelima za kazneni progon; USKOK-u, PNUSKOK-u, Državnom odvjetništvu… Tražio sam i da se puno više aktivira taj tzv. “porezni uskok”, on se tu mora također uključiti, objašnjava.

Spominje i kako su neki njegovi amandmani prihvaćeni u Saboru.

“Dao sam određene amandmane na neke zakon, na zakon o civilnim žrtvama, a neki su amandmani na proračun i prihvaćeni što je meni kao debitantu u Saboru iznimna čast”, rekao je.

“Prihvatili su mi u državnom proračunu amandman o izgradnji Memorijalnog centra za žrtve totalitarnih režima koji će biti izgrađen u bližoj budućnosti i financuran pomoću europskog novca. Već u Zagrebu u Vlaškoj postoji osiguran prostor i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika je nositelj tih akcija”, pojasnio je.

“Dakle ne dangubim, nisam neaktivan, Prema statistici aktivnosti se nalazi u gornjoj trećini. Od nas 151, moja aktivnost je na 43. ili 44. mjestu po broju replika, prijedloga, izlaganja itd. Oni koji su me birali barem mogu biti bez brige, nisam lijenčina”, zaključuje kroz smijeh general Željko Sačić.

Komentari