Cvrtila o ciljevima sprječavanja pranja novca i korupcije: Ništa važno i konkretno nije obuhvaćeno, ovo je nekakav papir kojim se pokušavaju dobiti europski novci

Željko Cvrtila Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

U Nacionalnom planu oporavka i otpornosti navedena je i reforma za sprječavanje pranja novca i terorizma te suzbijanje korupcije koja je rak rana ove države. Reforma obuhvaća stručno osposobljavanje i izobrazbu svih zaposlenika, jačanje suradnje Ureda za sprječavanje pranja novca i nadzornih tijela, smanjenje rizika, unaprjeđenje nadzora te podizanje javne svijesti. 

Stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila smatra da su ovi ciljevi postavljeni općenito i kao takvi su ne mjerljivi pa je teško reći da će i kada će biti ostvarivi.

“Ciljeve treba konkretizirati s jasnim nositeljima zadaća, rokovima i odgovornim osobama. Moguće da će izrađivati neki operativni plan koji će to i konkretizirati, no iskustvo uči da to obično ostane na ovakvim planovima u kojima se brzo izgubi nit i ne provede niti ove opće smjernice jer je to bliže tome nego nekim ciljevima”, govori nam.


‘Zapošljavanje stranačkih drugova po kriteriju podobnosti, a ne sposobnosti glavni je uzrok sadašnjeg lošeg korporativnog upravljanja’

Istaknuo je za primjer cilj ‘Poboljšanje korporativnog upravljanja u državnim poduzećima od posebnog interesa za Hrvatsku i poduzećima u većinskom vlasništvu središnje države”.

“Što to točno znači? Kako će se poboljšati korporativno upravljanje u tim državnim poduzećima? Tako da se nastavi s politikom zapošljavanja stranačkih drugova po kriteriju podobnosti, a ne sposobnosti, što i jest glavni uzrok sadašnjeg lošeg korporativnog upravljanja. Ili će se prestati s tom praksom, ali onda je cilj trebao glasiti: ‘prestat će se zapošljavati u tim državnim tvrtkama po stranačkoj podobnosti. Utvrđuju se za određena radna mjesta sljedeći kriteriji: točno određena školska sprema i smjer, 20 godina radnog iskustva, dosadašnjim mjerljivi rezultati rada, a natječaji će se provoditi potpuno neovisno na način da će se formirati povjerenstva od stručnih, a ne stranačkih kadrova’…”, objašnjava.

Ni cilj ‘Jačanje ljudskih kapaciteta za praćenje korporativnog upravljanja u državnim poduzećima’, nije posve jasan.

“Što to znači, hoće li se kapaciteti ojačati na dosadašnji način sa stranačkom vojskom jer kapaciteta po državnim tvrtkama ima za 50 posto više. Ili će se ojačati stručni kapaciteti na način da će se postaviti jasni kriteriji za napredovanje i postavljanje na rukovodeća radna mjesta, a stranačka uglavnom nesposobna vojska otpustiti i tako ostaviti prostor za ojačavanje ljudskih kapaciteta sa stručnim kadrovima”, ističe.

Zatim izdvaja cilj ‘Jačanje suradnje Ureda za sprječavanje pranja novca i nadzornih tijela’.

“Umjesto da se jasno propiše zakonom odgovornost Ureda prema istražnim tijelima, ovdje se propagira ‘suradnja’, pa se onda između tih tijela sklapaju neki ugovori. Ovako ispada da Ured može slobodno izabrati hoće li surađivati s istražnim tijelima”.

‘Ako je nešto loše bit će jednako loše u fizičkom i digitalnom obliku’

Također, smatra da je cilj ‘Moderno pravosuđe spremno za buduće izazove’ smiješan. “To navoditi, a istovremeno, uspostavljati Visoki kazneni sud koji će dodatno usporiti kaznene procese i tako stvoriti dodatno nepovjerenje građana, je zaista smiješno”.

Primjedbe ima i za cilj ‘Povećanje učinkovitosti, koherentnosti i otvorenosti nadležnih tijela u borbi protiv korupcije kroz digitalizaciju, jačanje transparentnosti i unaprjeđenje koordinacije’.

“Pokušava nas uvjeriti da je glavni problem u nedigitalizaciji istražnih tijela i kad se to uspostavi, sve će biti riješeno. Ako je nešto loše, bit će jednako loše u fizičkom i digitalnom obliku, samo što će se u digitalnom obliku brže širiti”, zaključuje.

Smatra kako ovim Planom ništa bitno i konkretno nije obuhvaćeno te da bi trebalo promijeniti dobar dio zakonskih okvira. Objašnjava da primjerice u Zakonu o kaznenom postupku treba uvesti nemogućnost da viši sudovi suđenja vraćaju na niže sudove, već ih zakonski treba prisiliti da donose svoje sudske odluke.

Zatim navodi da treba ukinuti Visoki kazneni sud i uvesti posebni sud za teška kaznena djela koji neće zakazivati rasprave ‘svake prijestupne godine’, nego se baviti suđenjem u jednom predmetu svakodnevno dok ga ne završi te rekosnstruirati USKOSK, PN USKOSK, SOA, Poreznu upravu… radi jedinstvenog ustrojstvenog djelovanja.

Također, u Kaznenom zakonu hitno treba smanjiti raspon propisanih kazni za sva kaznena djela, što će direktno utjecati na smanjenje korupcije u sudstvu, tvrdi. “Nema konkretizacije, a onda neće biti ni pravilne realizacije”, ističe.

‘Ovo je nekakav papir kojim se pokušavaju dobiti europski novci’

Naglašava kako je ključni problem nepostojanje političke volje da se riješi obična korupcija, “a kamoli organizirana sistemska korupcija koja je duboko infiltrirana u institucije države. To se vidi i iz ovog nekonkretnog i nedorečenog plana, koji ne govori ništa”.

Dodaje da su se sve ove točke glede korupcije i sprečavanja pranja novca mogle svesti u jedan cilj, a to je načelno opredjeljenje države za suzbijanje tih pojava, a potom izraditi prave konkretne ciljeve i planove s rokovima, nositeljima i odgovorni osobama s jasnom porukom smjene odgovornih ukoliko isti to u zacrtanim rokovima ne provedu.

“To bi onda bio ozbiljan plan i čvrsta, jasna i ne dvosmislena politička poruka. Ovako je ovo nekakav papir kojim se pokušavaju dobiti europski novci. Ukoliko se po ovim načelnim bezličnim točkama bude izradili konkretni planovi, onda se možda nešto i postigne. Kažem možda, jer dosadašnji akteri ovih politika nisu pokazali volju, a prilika je bilo mnogo”, zaključuje.

 


Komentari