Broj pregleda i zahvata značajno se smanjio u prošloj godini zbog epidemioloških mjera s ciljem sprečavanja širenja zaraze, zabilježen je 20-postotni pad obrađenih slučajeva.
U svih 46 bolnica u Hrvatskoj bilježi se 110.957 manje obrađenih slučajeva i napravljenih zahvata nego u 2019. godini, kada je bilo ukupno 549.957 pregleda, terapija, zahvata i drugih usluga.
Najveći pad imaju KBC Zagreb s 14.903 manje slučajeva (-22 posto), KBC Sestara milosrdnica s 12.674 manje (-25 posto) i KBC Split s 8935 (-19 posto). Postotno gledano, najveći minus zabilježen je u DB Srebrnjak gdje je 1369 slučajeva manje ili -45 posto, prema javnom dostupnim podacima CEZIH-a, središnjeg zdravstveno-informacijskog portala.
Brojne pritužbe pacijenata
Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata zaprimila je brojne pritužbe zbog nedostupne zdravstvene zaštite u Hrvatskim bolnicama u zadnjih nekoliko mjeseci. Više od 300 pritužbi zaprimljeno je samo za dijagnostiku te oko 50-ak prijava od pacijenata koji nisu dobili lijekove, na što je utjecalo dug prema veledrogerijama i obustava lijekova, kako objašnjavaju iz Udruge.
“Unatoč intenzivnom radu i trudu zdravstvenih radnika, nisu se obavile planirane dijagnostičke pretrage za koje pacijenti čekaju i godinama”, poručuju dodajući kako ni u jednom trenu nisu mogli naći načina za odobravanje ograničenja zdravstvenim uslugama te liste čekanja koje su toliko duge da se ne bi mogle nazvati čekanjem, sada se zapravo više ne mogu ni nadoknaditi.
“Ne možemo reći da je 50 mjeseci čekanja na magnetnu rezonancu lista čekanja, već nedostupna zdravstvena zaštita”, tvrde.
Ističu da su najugroženiji onkološki bolesnici koji i dalje zovu jer strepe u neizvjesnosti, a kronični bolesnici kojima je bila potreba kontrola i praćenje, također su odlukama bili izostavljeni.
“Najveći problem je nastao kod bolesnika sa autoimunim bolestima, dijabetesom, multiplom sklerozom… takvi bolesnici zahtijevaju stalno praćenje te šteta koja bi mogla nastati zbog neadekvatne kontrole je ogromna. Niti će na vrijeme biti dijagnosticirane onkološke bolesti, niti će se dijagnosticirati komplikacije zbog kroničnih bolesti”, upozoravaju.
Značajno pao broj kirurški liječenih pacijenata kolorektalnog karcinoma, a Hrvatska je među najgorim državama u EU po postotku preživljavanja
Naime, u 2020. godini zabilježeno 26,2 posto ili 338 manje pacijenata na kojima je obavljen kirurški zahvat zbog karcinoma pluća ili bronha, značajan je pad i kirurški liječenih pacijenata zbog kolorektalnog karcinoma. Riječ je o minusu od 16,1 posto ili 246 pacijenata manje nego u 2019. godine.
Ovo su vrlo alarmantni podaci s obzirom na to da se Hrvatska prema postotku preživljavanja kolorektalnog karcinoma nalazi među najgorim državama u EU.
Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina navodi kako se unatrag godinu dana, situacija za onkološke pacijente mijenjala. U početku korona krize postojala je zabrinutost zbog nemogućnosti kontrole kod pacijenata koji su u remisiji bolesti ili su završili sa svojim liječenjem i strah od povratka bolesti, postojala je i određena nesigurnost zbog primjene novih protokola liječenja uslijed odgađanja operativnih zahvata i sl.
“Najveća je pomutnja nastala u trenutku kad je KB Dubrava prestala primati sve druge pacijente osim onih oboljelih od COVID-19. Javljali su nam se pacijenti koji su se, iako su imali zakazane operativne zahvate našli ponovo na početku i na prvom pregledu. Situacija je znatno ublažena pokretanjem pozivnog centra pri Ministartsvu zdravstva, koji je u cijelu priču uveo reda i ponovo spojio pacijente s njihovim liječnicima. U realnosti, svi pacijenti koji su doista ušli u sustav, imali su i bolju dostupnost dijagnostike i liječenja i zbog smanjenog broja pacijenata, te su se puno brže kretali kroz sustav”, objašnjava.
‘Obitelji su bile prepuštene same sebi u skrbi o palijativnim pacijentima’
Ističe nedostatak, odnosno izostanak informacija i dostupnosti palijativne skrbi za onkološke pacijente u odmaklim stadijima bolesti. “Te su obitelji bile prepuštene same sebi u skrbi o palijativnim pacijentima”.
Također su i programi ranog otkrivanja raka, osim programa ranog otkrivanja raka pluća, obustavljni u 2020. godini, pa je već samim time određeni broj novotkrivenih pacijenata smanjen, dodaje.
Dalje govori kako su svi ovi podaci bili očekivani, samo do sada nije bilo javno dostupnih pokazatelja u kolikoj je mjeri zapravo dostupnost zdravstvene zaštite bila ograničena tijekom krize izazvane koronavirusom i potresima.
“Već je i primarna zdravstvena zaštita postala znatno teže dostupna i pokazalo se kako osobni kontakt liječnika i pacijenta ništa ne može nadomjestiti. Uslijed potresa, oštećene su bolnice u Zagrebu koje su primale velik broj pacijenata, primjerice Klinika za plućne bolesti Jordanovac, ili su, poput KB Dubrava, specijalizirane za COVID-19 pacijente. Sve ovo je izazvalo pomutnju među onkološkim pacijentima kojima je poremećen tijek liječenja i koji nisu imali informacije gdje mogu potražiti dijagnostiku i liječenje”, naglašava.
Pacijenti zbog straha od zaraze ne odlaze na preglede
Napominje da je i strah od zaraze, zbog kojeg su pacijenti ignorirali neke od svojih simptoma i nisu tražili zdravstvenu zaštitu, razlog zašto se pojavljuje sve veći broj pacijenata u poodmaklim stadijima bolesti, kad je njihovo liječenje znatno teže, skuplje, a ishod je neizvjesniji.
Upozorava kako je trenutno jedan od najvećih problema socijalna izolacija starijih osoba, osoba s invaliditetom i kronično oboljelih osoba.
“Iz dobrih namjera i straha od zaraze zaštitili smo ih od svijeta, ali istovremeno, ne znamo ništa o tome kako je to utjecalo na njihovo zdravstveno stanje. O tome kako žive starije osobe u pasivnim krajevima kojima je dolazak liječniku i u redovnim uvjetima težak, teško je uopće pretpostavljati. Ovo je jednako izraženo i u gradovima, gdje je socijalna interakcija i dostupnost zdravstvene zaštite starijim osobama ograničena”.
Dodaje kako će se opsezi tog problema tek pokazati u budućnosti. Navodi i smanjenu dostupnost i nedostatak informacija o palijativnoj skrbi te su obitelji s takvim pacijentima prepuštene same sebi. “Situacija u kojoj teško ili terminalno oboljele osobe u bolnicama ne mogu primiti posjete svojih najdražih i ne mogu se oprostiti od njih ostavit će trajne tragove na mnogim životima”, zaključuje.
Prijeti povećan broj oboljelih osoba u uznapredovalim stadijima kroničnih nezaraznih bolesti te značajni problemi sa mentalnim zdravljem
Dodaje kako ne bi želio davati zloguke prognoze, ali činjenica je da u nadolazećem razdoblju prijeti povećan broj oboljelih osoba u uznapredovalim stadijima kroničnih nezaraznih bolesti te značajni problemi sa mentalnim zdravljem.
“Uslijed koronakrize, potisnuli smo razmišljanje o drugim bolestima/stanjima, te je svijest o njima u potpunosti potisnuta. Sve navedeno dovest će i do povećanja potrošnje u zdravstvenom sustavu, te povećano opterećenje iz financijskog, kadrovskog i svih drugih aspekata (prostorni, oprema i sl). Mislim da svi zajedno moramo početi razmišljati o zdravlju populacije na puno širi način od puke zaštite od zaraze, jer se očito radi o situaciji s kojom ćemo živjeti još neko vrijeme”, zaključuje.
Veća opasnost je ‘hospital lockdown’ nego zaraza koronavirusom
Iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata navode kako je, iz razgovora s kolegama iz drugih zemalja EU, izvidno da su bolnice zauzele stav da je veća opasnost od ‘hospital lockdowna’ nego od mogućnosti infekcije koronavirusom, što se za sada pokazuje točnim.
“Posvetili su se kontroli epidemioloških mjera, a najviše držanju razmaka. No u Hrvatskoj nažalost gledamo slike iz bolnica, krcate bolesnicima koji su doslovno za vratom jedni drugima. Ne samo da su u opasnosti pacijenti koji dolaze i čekaju satima u redu već i zdravstveni djelatnici koji o njima skrbe”, upozoravaju.
