Baran: Pokušavam stvoriti seriju knjiga koju će otvoriti ljubitelj fantastike, a zatvoriti osoba kojoj taj žanr više nije dostatan, već mora prijeći na klasičnu književnost

Ivan Baran

Ivan Baran mladi je hrvatski književnik, a sa nepunih 25 godina objavio je već šestu knjigu.

Ovaj 25-godišnji Vukovarac jedan od najmlađih autora epske fantastike i filozofskih romana na svijetu.

Svoji prvi roman Enzolart, Baran počinje pisati sa 12 godina, a objavljen je pet godina kasnije.

Ove godine, Baran je izdao i šestu za redom knjigu Gospodin August povodom čega je odgovorio na nekoliko pitanja za Otvoreno.


Knjiga Ivana Barana, Gospodin August

‘Kad sam pročitao Bibliju došla mi je želja napisati filozofsku knjigu, ali za to sam bio preslab pa sam počeo pisati epsku fantastiku’

Budući da je počeo pisati u vrlo ranoj dobi, upitali smo što ga je za to motiviralo i koje mu je djelo poslužilo kao inspiracija. Kao jedan od mogućih razloga Baran spominje svog oca, vukovarskog branitelja, koji je umro dok je Baran još bio malodobni tinejdžer, a iste godine dovršio je pisanje Enzolarta.

“Čini mi se da je malo što u našim životima monokauzalno pa je možda teško odrediti što će od nekoga učiniti ovakvog ili onakvog čovjeka, no primijetio sam da oni koji su poznavali moga oca, kad doznaju da sam književnik, veoma rijetko reagiraju sa čuđenjem. Zato bih rekao da me motivirao otac. Imao sam oca koji je bio sposoban stvoriti književnika.

Što se tiče inspiracije… kad sam pročitao Bibliju, došla mi je želja napisati filozofsku knjigu. Ali za to sam bio preslab pa sam počeo pisati epsku fantastiku. Tada sam počeo čitati Tolkiena, Williamsa, Pullmana, poznate autore fantastike od kojih sam naučio osnove. Mislim da je to važna stavka jer Enzolart, svoj prvi roman, zbilja sam počeo pisati nepismen i neuk; što god bih naučio iz drugih knjiga, ono bi manje inspiriralo, a više služilo kao temelj. Zato je utjecaj drugih autora očit u Enzolartu. Ali od neke knjige se valjda mora početi”, rekao je.

Baran se ne sjeća s koliko je godina počeo čitati, ali pamti da je prvo slovo koje je ikada naučio bilo slovo A.

“Bilo je to u baraci u Zapruđu, kad sam imao 3-4 godine, moj brat se popeo na kauč, prišao zamagljenom prozoru i preko čitavog prozora napisao prstom A, objasnivši odmah ‘Ovo je slovo A'”, rekao je.

“Mislim da je prva knjiga koju sam ikada pročitao bila Idi pa vidi“, dodao je.

‘Doznavanje da je Paolini svoj prvijenac počeo pisati sa 15 godina, bilo je ključno kako bih prestao smatrati da je isto učiniti sa 12 godina nemoguće’

Upitali smo ga i je li unaprijed, kod stvaranja djela Enzolart imao zamišljen ishod svih romana iz serije Ciklus Crnih Knjiga ili su mu ideje dolazile naknadno.

“Kad sam pisao Enzolart, sve do zadnje stranice nisam znao ni kako će točno on završiti. Ishod Ciklusa Crnih Knjiga postao mi je jasan, rekao bih, tek svršetkom knjige Mord Dur’agemski. Premda je to okvirno sve; otprilike znam kako će izgledati posljednja scena posljednje knjige i znam što će dovesti do nje, no more detalja između ovoga gdje sam sada i posljednje stranice serije mi je nepoznato”, pojašnjava Baran.

“Ali to je dobra stvar jer pisati seriju 12-13 godina utoliko je lakše ako nam je svaka
nova scena koju opisujemo nepoznata i zanimljiva”, dodao je.

U prethodnim intervjuima, Baran kao glavne uzore navodi Tada Williamsa, Christophera Paolinija, Terryja Prattchetta, Howarda Pylea, Joea Abercrombiea, J.R.R. Tolkiena, Philipa Pullmana, Fjodora Dostojevskog, Lava Tolstoja, Marcela Prousta i Voltairea, a upitali smo ga i može li između svih njih istaknuti najdražeg autora određenog žanra i djelo.

“Od navedenih autora, i to ne samo literarno, najviše sam naučio od Dostojevskog. Ali autor bez kojeg danas možda ne bih bio književnik je Christopher Paolini; doznavanje da je svoj prvijenac, knjigu Eragon, počeo pisati sa 15 godina, bilo je ključno kako bih prestao smatrati da je isto učiniti sa 12 godina nemoguće”, rekao je.

‘Starih djela ne bi se trebali sramiti jer nas podsjećaju odakle smo došli i koliko smo napredovali’

Prošlo je već gotovo desetljeće od kada je baran dovršio svoje prvo djelo Enzolarta. Stoga smo ga pitali da li bi nešto promijenio ili doradio u knjizi.

“Kad bih sada napisao Enzolart, učinio bih to bolje i u mnogo kraćem vremenu. Ali osim ispravljanja gramatičkih pogrešaka i sitnih nepodudarnosti sa ostalim dijelovima Ciklusa Crnih Knjiga, nisam ga dosad suviše mijenjao”, tvrdi.

“Više puta mi je palo na um napisati ga iznova, no zaključio sam na kraju da i u našim starim, makar rudimentarnim djelima ima određenih vrijednosti kojih se ne bi trebali sramiti jer nas podsjećaju odakle smo došli i koliko smo napredovali. Osim toga, kad bih danas napisao Enzolart bolje, već sljedeće godine bih ga mogao napisati bolje i od toga, a svake godine pisati istu knjigu bilo bi isprazno”, pojasnio je.

Ivan Baran

‘Osobno definiram šund kao djelo nastalo iz komfora. Za mene je najgore kad neki autor piše desetljećima istim stilom i snagom’

Pojašnjava i kako je sa fantastike došao na tematiku filozofskih romana.

“Od filozofije sam počeo, no kako sam u početku bio preslab da bih ju pisao, prvo sam dosta godina objavljivao isključivo epsku fantastiku. Dobra stvar kod epske fantastike je fluidnost žanra pa se autor može pripremiti u tim knjigama za bilo koji drugi žanr. Autoru trilera recimo je teže prijeći na epsku fantastiku nego vice versa – jer u trilerima nema epske fantastike, a u epskoj fantastici postoje elementi trilera. Isto je primjenjivo na većinu drugih žanrova.

Trebalo mi je mnogo godina kako bih sazrio za filozofske romane. Zadnjih godina pišem isključivo u tom žanru, kombinirajući ga sa avangardom i magičnim realizmom – ne zato što sam neki ljubitelj filozofije, već stoga što su takve knjige iznimno teške za pisati, a knjigu po meni vrijedi objavljivati samo onda kad smo u nju uložili sve što smo mogli. Osobno definiram šund kao djelo nastalo iz komfora. Za mene je najgore kad
neki autor piše desetljećima istim stilom i snagom, istim idejama, kad “zasjedne”, ne da mu se ustati, evoluirati, dovesti se do ruba.

Od komfora me u Ciklusu Crnih Knjiga, rekao bih, zaštitila ona fluidnost žanra – umjesto da pišem tisuće stranica o mačevima i dvorcima, velikim sam se dijelom bavio psihologijom likova, etikom, filozofijom… Pokušavam stvoriti seriju knjiga koju će otvoriti ljubitelj fantastike, a zatvoriti osoba kojoj taj žanr više nije dostatan, već mora prijeći na klasičnu književnost”, objašnjava Baran.

Nova knjiga početkom sljedeće godine?

Odgovorio nam je i kada možemo očekivati izlazak nove knjige o kojoj nam je odao i nekoliko detalja.

“Upravo sam objavio filozofski roman Gospodin August, koji je nastajao oko 3 godine i za kojeg mogu reći da je zasad najkvalitetnija knjiga koju sam ikada objavio. Knjiga se bavi izlaskom iz i povratkom u ritam postojanja. Vrlo pojednostavljeno, August i njegov odraz sjede za stolom nasred ceste i osmatraju iznova i iznova, do kraja vječnosti, automobilsku nesreću koja vodi do smrti Augustova sina. Sve to vrijeme August i njegov odraz vode filozofsku raspravu.

Knjiga na kojoj trenutno radim je Veliki pad, što je također filozofski roman, a kojeg sam počeo pisati 2013. godine. Objavu Velikog pada sam dosad krivo najavio više puta, ali ako se moram kladiti, rekao bih da će biti objavljen početkom sljedeće godine. Veliki pad ću ukratko opisati ovako: čovjek staje na stolicu, stavlja si omču oko vrata, ruši stolicu i pada u mrak. U mraku staje pred svekolikost. Svekolikost postaje tužitelj, a obješeni čovjek odvjetnik. Ono što mora obraniti je postojanje čovječanstva. Spor traje 5-6 sekundi, koliko je obješenu čovjeku potrebno da umre; toliko vremana ima kako bi opravdao postojanje čovječanstva”, zaključuje Baran.

Komentari