Sisačko-moslovačka županija treća je po redu najrjeđe naseljena županija, a ujedno je treća po veličini. Na velikom području živi jako mali broj ljudi na rubu siromaštva, a obnova nakon potresa još nije počela.
Prema posljednje objavljenoj procjeni stanovništva Državnog zavoda za statistiku (DZS), Banovina je 2019. godine imala 144.599 stanovnika i prosječnu gustoću naseljenosti od 32,37 stanovnika na km². Većinu stanovništva čini starija populacija.
Građani demografski opustošene županije i prije potresa teško su živjeli, a sada jedva preživljavaju. Uništenjem velikog broja stambenih i poslovnih objekata te intenziviranjem emigracije stanovništva postojeći socio-ekonomski problemi značajno su pogoršani.
Procijenjena vrijednost ukupne izravne štete prouzročene serijom potresa iznosi 41.633.410.427 kuna (5.508.740.811 EUR) što čini 10,21 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) Hrvatske, od čega više od 90 posto se odnosi na Sisačko-moslavačku županiju (37,5 milijardi kuna).
U javnom savjetovanju trenutno se nalazi Program društvene i gospodarske revitalizacije potpomognutih područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom, Vladin plan za spas Banovine kojim se predviđa ulaganje od 15 milijardi kuna do 2029., a kratkoročno do kraja 2023., 3.1 milijarde kuna.
Iz Hrvatskog sveučilišnog sindikata komentirali su ovaj program u javnom savjetovanju te naveli nekoliko problema na području Banovine. No, to je samo vrh sante leda, kako doznajemo.
Nema prilika za nova radna mjesta
“Voljela bih da se ljudi s potresom pogođenog područja više uključe u ovo savjetovanje, jer je ovo prvi puta od potresa da potresom pogođeni pojedinci imaju priliku reći točno koji su njihovi specifični problemi i što vide kao dostatno ili nedostatno u planovima obnove. Problemi su jednim velikim dijelom specifični. U tom smislu je dobra početna širina ovoga programa, kroz koji je vidljiv opći realan jedinstven cilj. Kroz pojedinačne specifične potrebe koje do sada nisu bile isključivo navedene, ovaj ih program tretira inkluzivno”, govori nam predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata Vlatka Vukelić.
Visoki stupanj industrijske specijalizacije temeljene na nekonkurentnim i tehnološki zastarjelim proizvodnjama, kao i dominacije sektora javnih usluga niskog standarda predstavlja velik rizik za dugoročnu stabilnost županijskog gospodarstva. Naime, prilike za otvaranje novih radnih mjesta i poticanje stanovništva na ekonomsku aktivnost su limitirane. Zbog toga se ova županija posljednjih godina suočava sa sve izraženijim problemom neiskorištenih viškova radne snage.
‘Propustila se prilika za moderan gospodarski preustroj’
Vukelić ističe kako je problema puno i oni su gomilani cijeli niz godina. Dodaje kako je bilo par izvrsnih prilika za razvoj županije nakon Domovinskog rata, no one nisu iskorištene, pa od tuda datiraju županijski problemi.
“Propustila se prilika za moderan gospodarski preustroj i prvo se desetljeće nakon rata čekao gospodarski oporavak starih gigantskih poduzeća, ne shvaćajući kako je taj oblik industrije bio u svome raspadu već krajem 80-tih prošloga stoljeća. Kroz razne poslovno-financijske manevre propada gotovo sva industrijska proizvodnja, a prestrukturiranje traje sporo, s općim nerazumijevanjem novog sustava poslovanja”, objašnjava.
Potres je samo, kako naglašava, produbio i na površinu izvukao sve te probleme. Zatim, mali i srednji poduzetnici nisu konkurentni, a nemaju ni garancije za barem dio distribucije svojih proizvoda.
“Nitko ne kaže da se to mora, ali ako ljude želiš zadržati u županiji, treba osmisliti dobar model koji se zasniva na pretpostavci vlastita rada i dostojanstvenog života od toga rada, a ne na sustavu konstante socijalne pomoći”, smatra.
Zdravstvena skrb otežana ili nedostupna
Situacija nije ništa bolja i kada je u pitanja zdravstvena i socijalna skrb. Zdravstvene usluge su ispodprosječne, a ruralnom stanovništvu otežane ili nedostupne. Posebno je izražen nedostatak pedijatrijske zdravstvene zaštite i zdravstvene zaštite za žene.
“Mnogi stanovnici starije životne dobi ostali su bez doma i za njih nema mjesta u sisačkom staračkom domu. Ti ljudi danas žive po staračkim domovima u Zagrebu i vrlo je izgledno da se više nikada neće vratiti svojoj kući. Uprava staračkog doma je k tome bila krajnje neljubazna u razgovoru s tim ljudima te kad su isti organizirali prijevoz za Sisak, svoju djecu koji su za potrebe toga uzimali slobodne dane na poslu, rečeno im je da više ne dolaze ništa pitati. Kome će ti ljudi predstaviti svoje probleme kada su fizički, materijalno i psihički devastirani. U tom je smislu sustav apsolutno podbacio”, upozorava predsjednica Sindikata.
Visoki troškovi financiranja i nedovoljna infrastruktura u obrazovanju
Obrazovni sustav bori se s visokim troškovima financiranja i nedovoljnom infrastrukturom, a problemi su još veći kada je u pitanju ruralno područje. Cijena vrtića među najvišima je u Hrvatskoj, a pada i broj učenika na svim razinama.
Ti problemi su se povećali nakon potresa u kojem su stradale i škole. Srednja škola Petrinja odlučila se velikim dijelom na samostalnu obnovu, objašnjava Vukelić.
“U preliminarnim razgovorima s odgovornim osobama na županijskoj strukturi uprave dobili su informaciju o obnovi objekta u kojem će izvoditi nastavu kroz razdoblje od pet godina. Njima je to bilo neprihvatljivo jer su prije svega znali kako djeca neće upisivati njihove programe, nastavnici neće ostvariti svoju normu i posljedično će ostati bez posla/plaće, a škola bi se za pet godina ‘ugasila’. Kreću u prikupljanje donacija i jednu dobro koordiniranu samostalnu akciju gdje im Gavrilović ustupa svoj objekt za namjenu izvršenja nastave u istome. Radovi su u punome jeku, nastavnici doslovce sami vrše teške fizičke poslove i radove, uz obilnu pomoć volontera iz cijele Hrvatske”.
No, nailaze na probleme oko izdavanja vlasničkog lista, što nije uopće, kako tvrdi, dovođeno u pitanje prilikom velebnog fotografiranja kada su mnogi predstavnici županijske i državne uprave iskazali biti interesom tog medijskog događanja.
Pohađanje škole mimo pedagoškog standarda
“Ili se problemi svode na kompliciranje oko pedagoškog standarda, dok se svi u Sisku primjerice jako dobro sjećaju kako je izgledala Obrtnička škola koju su učenici pohađali, mimo svakog pedagoškog standarda. Dakle, ovo je taj jedan primjer specifičnog problema koji treba uzeti u obzir i kao takvome mu pristupiti”.
Sličnu situaciju ima i glazbena škola Fran Lohotka u Sisku koja je sada na drugoj ustupljenoj lokaciji koja ima lošu akustiku, a nakon obnove trebali bi se vratiti u objekt sinagoge, koji je pod kulturnom zaštitom jer je i spomenik kulture. Ipak, to nije odgovarajuće rješenje jer, kako navodi Vukelić, ne odgovara njihovim namjenama, škola je ‘prerasla’ objekt.
“Pokrenut je veliki val donacija. Učenici škole sami nastupaju diljem Hrvatske prikupljajući sredstva, a zapravo ne znaju za što ih prikupljaju, jer osnivač glazbene škole ima jednu ideju – obnova postojećeg objekta, dok aktualna uprava ima drugu ideju – novi objekt sa specifičnom i dostatnom namjenom”, dodaje.
Građani bez vode, struje i kanalizacije
Teškoće i prekidi u opskrbi električnom energijom, slaba opskrba s pitkom vodom, neizgrađen cjeloviti kanalizacijski sustav s pripadajućim pročistačima otpadnih voda te neuključenost u veće transportne sustave prirodnog plina onemogućuju građanima osnovne uvjete za život. Dok o internetu mogu samo sanjati, pokrivenost je gotovo nikakva.
“Vodovodna mreža nakon potresa uništena je i u središtima gradova, a čemu je uzrok znatno ‘propadanje’ tla. Dio ljudi nije u mogućnosti vratiti se u stambene objekte upravo iz ovog razloga, a ne toliko uslijed primarnog oštećenja objekata”, naglašava predsjednica Sindikata.
Ceste iz Srednjeg vijeka
Prometna infrastruktura je nerazvijena i dotrajala, a najveći problem je nerazvijena mreža javnog prijevoza unutar županije te prema gravitacijskim središtima pogotovo iz ruralnih sredina.
Do glavnog grada županije vodi seoska cesta koja ima dva traka i kanale bez nogostupa, a na mostu u ulazak u Sisak ne mogu se mimoići dva kamiona, pa jedna strana vozila stoji, objašnjava Vukelić te dodaje kako autocesta Sisak-Zagreb koja se gradi od 2006. godine još uvijek nije izgrađena.
“Vidjeli smo i projektni prijedlog stručnjaka koje je okupio predsjednik Republike Zoran Milanović, no taj prijedlog smatra kako je dovršetak autoceste Sisak-Zagreb promašena investicija. Tu se najbolje vide različite politike revitalizacije ovoga područja. Nacrt prijedloga koji je na javnom savjetovanju ne getoizira područje županije. On mu na neki način daje mogućnost razvoja posebnosti područja, ali ga stavlja u poziciju teritorijalnog centra i prometnog čvorišta, što je Sisak kroz povijest oduvijek i bio. Ovaj je kontinuitet prekinut prvo izgradnjom autoceste Popovača-Zagreb i dodatno nakon Domovinskog rata”.
‘Ovaj program je baza za daljnje strateško djelovanje’
Smatra kako su sve ovo pitanja koja moraju biti riješena individualno, uz nadzor nadležnih tijela.
“Ovaj program je baza za daljnje strateško djelovanje, osnova koja bi to trebala omogućiti, jer županija nema neki strateški program razvoja koji nije svrha sam sebi i napisan je da bi ostao prazno slovo na papiru i zbir je pukih statističkih podataka. Ovaj bi program mogao postati polazišna točka za ukupno strateško planiranje, naravno uzimajući u obzir specifične probleme terena”.
Dodaje kako je trenutno vrlo loše za zajednicu potpuno izostajanje komunikacije na razini lokalnih uprava i žitelja Sisačko-moslavačke županije. Tvrdi da se komunikacija svodi na stranačke sastanke i jedan uzak krug ljudi iz tog korpusa.
“Primjerice, ni sustav gradske ni županijske vlasti nisu upriličili javnu sjednicu gradskog ili županijskog vijeća gdje bi žitelji županije imali prava postavljanja specifičnih pitanja vijećnicima i upravama. Da to nije prema pravilnicima o radu tih tijela, ali mi ovdje danas živimo pod uvjetima koji su prilagođeni prirodnoj katastrofi”.
‘Odgovori leže u Zagrebu’
Ističe da je problem puno veći te smatra da odgovori leže u Zagrebu. “Naime, rađeno je par programa za razvoj grada Zagreba, pri čemu je utvrđeno kako zagrebačka infrastruktura ne može podnijeti toliki broj stanovnika te da zagrebački prsten treba proširiti na 60 km. U taj se podatak Sisak sa svojom infrastrukturom ponudom izvrsno uklapa. Naravno, ukoliko bi do svih onih ulaganja došlo (autocesta…). Tako da bi sam Zagreb trebao imati interes u ulaganje u tom smislu, a ne potpuno promašene investicije u primjerice područje Klare koje infrastrukturno grca i gdje na većem području ne postoje niti nogostupi”.
Također, smatra kako bi bila jako dobra ideja izmještanja pojedinih ministarstava u potresom pogođena središta ili da se barem nove agencije smjesti i registrira na tom području. “Jako dobre područne rezultate postigli su Osijek i Rijeka i to su modeli koje treba pratiti”.
“Ovaj plan treba se što prije usvojiti i na neki način oživotvoriti kako bi se što prije započelo s njegovom realizacijom, jer svako dodatno otežavanje rada ovim ljudima usporava strukturalni oporavak”, poručuje.
Međutim, upozorava da ne treba rasipati energiju niti novac na infrastrukturne projekte koje su suvremenom Sisku, Petrinji i Glini nepotrebni.
“Najviše problema moglo bi biti na lokalnoj razini koja je osiromašena kvalitetnim kadrovima, no to ne znači da se ne mogu uspostaviti sustavi kontrole koji će brinuti o provedbi specifičnih planova”, zaključuje.
