Na Kubi su zbog nestašica hrane, visokih cijena i komunističke vladavine izbili najveći prosvjedi u posljednja tri desetljeća.
O uzrocima, okolnostima i potencijalnom ishodu prosvjeda razgovarali smo s analitičarem za međunarodne odnose Denisom Avdagićem.
Među glavnim uzrocima Avdagić ističe dvije stvari, transfer vlasti s obitelji Castro koji prestaju biti dio političke aktualnosti te globalno zatvaranje koje je dodatno uzdrmalo prilično fragilnu kubansku ekonomiju.
“Naravno da to već samo po sebi, pogotovo kod mladih ljudi, poziva na nekakav trenutak promjene”, rekao je.
‘Takve stvari smo već viđali’
“Jasno je da se ljudi bune, takve stvari smo viđali u recentna vremena. I bez covida smo vidli niz arapskih proljeća, a Južna Amerika vrije sama po sebi”, dodaje.
Smatra i kako su dodatan utjecaj imala zbivanja u Venezueli gdje postoji određena povezanost političke elite, ali i komunikacija građana, jer Kubanci znaju što se ondje događa.
“Očito je da su se i građani Kube isto malo ohrabrili, pogotovo oni mlađi, da napokon krenu izlaziti. Koliko će to biti uspješno je naravno druga priča” rekao je.
“Mislim da su partijske elite uvezane duboko i infiltrirane u strukture policije i vojske, dakle sigurnosnih snaga Kube i oni neće dozvoliti nekakav prevrat samo tako. A mislim da u ovom trenutku ni Amerika nema apetita da da uleti sama u jednu takvu akciju” dodao je.
‘Ne treba dodatno poticanje, ljudi su poprilično nezadovoljni’
Smatra i kako SAD ne utječe na prosvjednike.
“Partijske elite će naravno vrlo spremno optužiti sve druge osim priznati svoju odgovornost za loše stanje u zemlji” rekao Avdagić je te dodao:
“Mislim da SAD u ovom trenutku nije niti trebao raditi nešto po tom pitanju. Ljudi su poprilično nezadovoljni, tu ne treba dodatno poticanje. Niti u SAD-u uopće ima apetita da se narušavaju ti međusobni odnosi koji su prilično fragilni”.
Smatra kako je Kuba poprilično izolirana od SAD-a i drugih zemalja koje bi mogle imati ikakvog utjecaja te da nije nemoguće da su se ljudi sami pobunili.
“Naravno da je moguće. Oni već sad primaju zapadne turiste i ono što sam narod već sad uočava je da dolaze ljudi iz kapitalizma koji poprilično dobro žive i koji si mogu tamo priuštiti bilo što”, rekao je.
Spominje i kako su dogodile dobro poznate situacije u kojima su i kubanski liječnici, kirurzi i inžinjeri išli raditi u hotelskim centrima kao konobari i spremači.
“To sve govori. Oni imaju neku vrstu prizemnog kapitalizma gdje su nekim ljudima omogućili da se bave svojim poslovima. Naravno i tu ljudi vide da oni koji imaju takvu mogućnost, mogu si vrlo brzo omogućiti bolji život”, rekao je.
“Tako da ne treba nikoga čuditi da se Kuba drma, ali taj politički sustav je prilično jak i okružen sigurnosnim sustavom koji je spreman ovakve prosvjede vrlo efikasno i brzo zaustaviti”, zaključuje Avdagić.
