Amerika je izabrala. Joe Biden postat će 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, uz Kennedya, jedini katolik na toj dužnosti. Maratonsko prebrojavanje glasova, kojeg se ne bi postidio ni SDP, došlo je svome kraju.
Bili su ovo jedni od onih izbora koji Ameriku doista svrstavaju u najjače demokratske sustave, bez obzira na naknadne optužbe o krađi glasova. Uvijek je bilo tako. Tko gubi, ima se pravo ljutiti. Međutim, Amerika je pokazala zašto je svjetionik demokratskih vrijednosti, neovisno o širokim tenzijama koje su podijelile američko društvo.
Podjela je uvijek bilo u demokratskim državama, njih nema u despocijama i totalitarnim sustavima koji i danas opstaju diljem svijeta. Točnije, u takvim sustavima podjela ima, ali one su represijom svedene na kućno gunđanje i često njihova provala na površinu rezultira krvavim revolucijama. Zato ne treba preveliku pažnju poklanjati onima koji će se izrugivati demokratskom procesu u Americi, a u isto vrijeme će pravdati autoritarne režime u Kini, Rusiji, Venezueli i ostalim “svijetlim primjerima” demokracije.
Ovi izbori pokazali su da je Amerikancima bitno kako će im izgledati zemlja i prema kuda će se kretati. Rekordna izlaznost govori nam o tome kako Amerikanci i dalje vjeruju u sustav koji su im očevi nacije ostavili prije 250 godina. Strast za iskazivanjem stava i čuvanjem slobode trebali bi biti motiv i za naše izbore, na kojima participiraju samo oni koji od njih imaju koristi i oni malobrojni koji vjeruju u promjenu sudjelovanjem na njima. Ostali kao da su odustali, umorili se od demokracije niti 30 godina nakon njezinog povratka u našu zemlju. Eto, Amerikanci se nisu umorili ni nakon 250 godina i to ih čini, u demokratskom smislu, najsnažnijom nacijom na svijetu.
Amerika se sa svojim “duhovima anarhije” bori zakonom i povjerenjem u institucije
Ono što se možda manje naglašava, a odlično je primijetio ustavni sudac Goran Selanec (to je onaj sudac koji često ima izdvojena mišljenja suprotna od pojedinih politički motiviranih sudaca), pravnik koji je pravo doktorirao na Michigan Law School, jest činjenica kako u Americi postoji povjerenje u institucije koje imaju svoje mehanizme čuvanja zakona i vladavine prava. Usprkos brojnim prosvjedima, ponekad i nasilnim, u kojima podjednako sudjeluju i supremacisti, desničari, ali ništa manje bijesno i radikali iz “Antife”, Amerika se sa svojim “duhovima anarhije” bori zakonom i povjerenjem u institucije. Još jedan poučak iz kojeg bi Hrvatska mogla puno naučiti.
Ova cijela kampanja bila je obilježena neviđenim navijanjem za jednog kandidata. Joe Biden imao je potporu gotovo cijele medijske scene u Americi, ali ništa manje i u Europskoj Uniji. Ankete su mu predviđale desetpostotnu prednost pred Trumpom, njegove brojne gafove malo je medija popratilo, dok se Trumpu tražila svaka, i najmanja nepažnja. I to je još jedan pokazatelj koliko je demokracija u Americi jaka jer gotovo polovica Amerikanaca nije se vodila medijskom mašinerijom, već vlastitom savješću i stavom. Ako je Joe Biden predsjednik s najviše osvojenih glasova u povijesti, onda je i Donald Trump poraženi s najviše osvojenih glasova. I tu činjenicu treba respektirati.
“U kampanji sam bio demokrat, u mandatu ću biti predsjednik svih”
Biden je u svom govoru državničkom notom najavio smjer svojeg predsjedništva. Njegova rečenica “u kampanji sam bio demokrat, u mandatu ću biti predsjednik svih” naviješta zacjeljivanje političkog i sociološkog razdora u američkom društvu. Ono što može ići u prilog tome je čak 4.1 milijun glasova više koje je Biden dobio u srazu s Trumpom. Trump je pogriješio sa svojom preranom objavom pobjede jer dopisno glasovanje u Americi posve je legalno i legitimno. Nažalost po Trumpa, ispostavilo se da su dopisno ipak više glasovali demokrati. Ipak, ostaje gorak okus da je još uvijek aktualni američki predsjednik svojim izjavama o prijevari narušio demokratsku vjerodostojnost zemlje kojoj je predsjednik.
Brojni dušebrižnici u Hrvatskoj, zemlji koja se tek uči demokraciji, ovu neizvjesnost na američkim izborima pripisali su njezinim izbornim sustavom koji elektorima daje u ruke konačnu odluku o američkom predsjedniku. Tu budalaštinu prokazao je poznati bloger Thomas Bauer koji kaže kako elektorski sustav podjednaku važnost daje svakoj američkoj državi koja onda doista sudjeluje u izboru američkog predsjednika. Jer, zašto bi Nevada ili Arizona bile manje važne od Kalifornije i Teksasa. Zazivanje “jedan čovjek, jedan glas” isti je princip kojeg je Slobodan Milošević zazivao pred raspad Jugoslavije ili ovo što danas radi Željko Komšić u BiH.
Joe Biden ima sada priliku pokazati i svojim sunarodnjacima i ostatku svijeta kako slobodni svijet i dalje na Ameriku može računati. Problem je što je u poznim godinama, vidjet ćemo kako će se držati i hoće li imati energije ući u koštac s trenutnom krizom uzrokovanom koronavirusom i padom gospodarstva. Za očekivati je da će mu i Trump puhati za vratom sljedeće četiri godine planirajući kandidaturu 2024. Za koju će Biden ipak biti malo prestar. Ako nije već i sad.
