30 joj je godina, prošla je nemoguće, vrijeme je da sazrije i partiju pošalje u ropotarnicu povijesti

Foto: MORH/J. Kopi

Prije 30 godina konstituiran je prvi demokratski i višestranački Sabor. Nakon gotovo dva desetljeća, Hrvatska ove godine Dan državnosti ponovno slavi 30. svibnja, kako je to radila i u prvom desetljeću svog postojanja, prisjećajući se 30. svibnja 1990., kada su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti. Sve smo ispolitizirali pa se tako i promjena praznika i prisjećanja na najvažnije dane hrvatske povijesti radi iz političkih razloga i ulagivanja određenom biračkom tijelu, a građane se dodatno zbunilo da više ne znaju kad se zapravo što obilježava. Umjesto da kao prava, suverena i ponosna država njegujemo svoje glavne državne praznike i nikada ne zaboravimo kako je država stvarana jer stvorena je krvlju…

No, praznici su sada posloženi onako kako je to odredio HDZ i tako će biti do daljnjega, ili dok neka druga Vlada odluči drugačije. U 30 godina prošli smo svašta. Od pakla, do raja, pa opet malo nazad… Nakon krvavog rata, formalnog, ali ne i stvarnog napuštanja komunizma i socijalističkog načina upravljanja, stvaranja višestranačja i pojave ljudskih, medijskih i ostalih sloboda, ulaska u NATO, EU, okretanja Zapadu, sportskih uspjeha… Sve je to prošla naša mala Hrvatska u samo 3 desetljeća postojanja! Jako turbulentnih 30 godina proživjeli su svi koji su zajedno disali ispod ovog podneblja, vrlo često jako različito, ali zajedno. I danas smo tu gdje jesmo…

Umjesto stihova “došlo ljeto trideseto, godina mi žao nije”, današnje raspoloženje ipak je za neko druge pjesme. Umjesto da smo u 30 godina proveli tranziciju poput drugih bivših socijalističkih zemalja, mi smo zapeli negdje na pola puta i godinama se gušimo u statusu quo. Statusu quo, iz kojeg nas ne puštaju 2 krila partije kojih se, na žalost, nismo uspjeli riješiti. U ratno vrijeme, dok su Tuđman, generali i branitelji branili i vraćali svaki pedalj otuđene zemlje, njihovi stranački prijatelji u pozadini su provodili ortačku privatizaciju, ulazili u sve institucije i pore društva, stvarali monopole i za jednu kunu postajali direktori i skupljali kapital s kojim će onda 30 godina vladati. Tisuće članova komunističke partije ušlo je u najveće stranke i u nazive stavilo celofan “demokratska” kako bi nastavili vladati i krojiti politike. Oni najgori poslušnici, famozni tehno-menadžeri u ruke su dobili ključeve najvećih kompanija, Škegro i ekipa dogovarali su s raznim Todorićima kako će funkcionirati narednih 30 godina politike, ekonomije i društva, a bivši udbaši iskoristili su ratno stanje i Tuđmanovu potrebu da ih iskoristi za pomoć u oslobađanju od okupatora kako bi se ukorijenili i u modernu, demokratsku Hrvatsku.

Zaposjeli su pravosuđe, skrojili izborni sustav prema svojoj mjeri, ušli u znanstvene institucije i na fakultete, pomogli poduzetnicima usponu da stanu na noge i zadužili ih zauvijek, dobili kulturni rat da onemoguće prirodno razvijanje liberalnih ideja o slobodi i o slobodnotržišnoj ekonomiji… I zato smo jučer imali novu aferu, zato su jučer krenula nova uhićenja. Ovog puta zbog kriminala u Hrvatskim šumama. Prije koju godinu to su bili Sanader i brojne tvrtke vezane uz HDZ, HNS, SDP, SDSS ili bilo koji krak partijske hobotnice… INA, HŽ, HEP, Holding i sve redom tvrtke u kojima nikad nije zaživjela tržišna utakmica. Mastodont Agrokor za kojeg su skrojili poseban zakon, hibridi između države i ortačkih poduzetnika u kojima je država i majka i maćeha te kako se mijenja vlast, tako se mijenja Uprava, a oni služe da javnosti zgade pravo privatno poduzetništvo koje stvara. A zapravo se ništa ne mijenja… Milijuni nestaju, a rak rana pravosuđe sve skupa godinama omogućava pa nam samo po potrebi, najčešće pred izbore, uhiti koju sitnu ribu… Privede koju kninsku kraljicu, privede ponekad čak i bivšeg premijera pa sve skupa nakon 10 godina ode u zastaru… I tako u krug, a status quo ostaje.


I evo nas, 30 godina nakon, u 2020. godini. Pred nove parlamentarne izbore, koje su nam omogućili hrvatski branitelji svojom krvlju, hrabrošću golobradih dobrovoljaca i uz zapovjedno vođenje koje je ušlo čak u američke vojne udžbenike… Svaki izborni ciklus se nadam, kao što se nada svatko dobronamjeran, da je napokon došlo vrijeme za poslati krakove bivše partije u ropotarnicu povijesti. Nadamo se da ćemo napokon vratiti onima koji su ginuli za slobodu, barem djelić te hrabrosti, volje i želje. Imamo li na vidiku nekoga, neku opciju ili skupinu dobronamjernih pojedinaca koji u politiku ne ulaze da i dalje održavaju status quo, koji će se direktno sukobiti sa svim uhljebljenim kadrovima pod rizikom da izgube sljedeće izbore? Imamo li nekoga da prekine porezni teror nad onima koji pune proračun od kojeg svi oni zajedno lijepo žive? Imamo li nekoga da promijeni izborni sustav, da se sukobi s pravosudnom mafijom? Imamo li nekoga kome riječ “reforme” neće biti samo predizborni trik? Nadam se… Svaki izborni ciklus. Kao što se nada svatko dobronamjeran, svatko tko voli zemlju u kojoj živi.

Sretan Dan državnosti svim ljudima dobre volje, nek’ nam narednih 30 svima bude bolje!

Komentari