Hrvatski turizam može biti održiv samo ako se poveća kvaliteta turističke ponude i to kroz investiranje u obnovu ili izgradnju hotelskih objekata, koji zasad čine samo 16 posto ukupnih smještajnih kapaciteta. Pokretanje novog investicijskog ciklusa u hotele preduvjet je sljedeće faze razvoja hrvatskog turizma, rekao je Velimir Šonje iz Arhivanalitike.
Trenutno se u hotelima ostvaruje oko 3,7 puta veća dodana vrijednost po postelji u usporedbi sa smještajem u nekretninama za kratkoročni turistički najam – apartmani, kuće za odmor – koji čine 60 posto ukupne ponude, rezultati su analize pod nazivom “Doprinos različitih vrsta turističkog smještaja dodanoj vrijednosti i gospodarskom razvitku”, predstavljene u utorak na Turističkom briefingu u organizaciji Hrvatske udruge turizma (HUT).
Rezultate istraživanja predstavio je Šonje, koji je tom prigodom rekao kako turizam nije homogena djelatnost i kao svaki drugi biznis ima svoje propulzivne i manje propulzivne segmente koje svaka strategija i politika trebaju znati prepoznati. Posebice se to odnosi na nove investicije u hotele koje su preduvjet za sljedeću fazu razvoja hrvatskog turizma.
Povećanjem hotelskih kapaciteta do veće ukupne dodane vrijednosti
Kada bismo povećavali hotelske kapacitete, ukupna dodana vrijednost bi relativno brže rasla, a ključni faktor za to u turizmu su investicije. Šonje kaže kako postoji nekoliko načina povećanja dodane vrijednosti u hrvatskom turizmu.
Prvo je popunjenost postelja, ali napominje kako ne treba očekivati masovne investicije u visokokvalitetni obiteljski apartmanski smještaj.
“Španjolska i Francuska imaju znatno veću popunjenost hotelskih kapaciteta od nas, koji u Hrvatskoj iznosi 150 dana godišnje. Imamo potencijala doći sa 150 na 175 ili 17 posto više nego do sada. No, treba investirati u kvalitetu”, istaknuo je Šonje.
Prema podacima Eurostata, Hrvatska s oko četiri milijuna stanovnika ima nešto više od tisuću registriranih hotela. Usporedbe radi, Island ima više od tisuću hotela, a ta zemlja ima nešto više od 360 tisuća stanovnika.
Cipar ima oko 800 hotela, a njegova dužina obale je trostruko manja od hrvatske obalne crte pri čemu nije dodana obalna crta naših otoka. Italija ima čak 33 tisuće hotela.
Uspoređujući te podatke, vidljiv je nelogičan omjer hotela kod nas i u mediteranskim zemljama.
Drugi način povećanja dodane vrijednosti u turizmu je dodana vrijednost po zaposlenom u hotelskoj industriji. Oko 35 tisuća eura je dodana vrijednost po zaposlenom u Hrvatskoj. Usporedbe radi, Francuska je rekorder sa 53 tisuće eura dok je Španjolska na 46 tisuća eura, a Italija na 51 tisuću eura.
Španjolci se okreću novoj kvaliteti u turizmu
Komentirajući španjolski turizam, Šonje je istaknuo kako je ta zemlja zbog visoke bruto dodane vrijednosti BDV-a po zaposlenom tik do Francuske i Italije. “Očito je ta zemlja prošla već jedan značajan investicijski ciklus i sada se nalazi u fazi kada nema novog investicijskog zamaha. BDV je već povećana pa se i omjer spustio”, rekao je Šonje.
Španjolci više nisu u najvećem investicijskom ciklusu, a već su dosegnuli zavidno visoku razinu popunjenosti od 178 dana. Šonje je podsjetio da je Španjolska prije gospodarske krize od 2005. do 2007. godine dosta zaostajala za Francuskom i Italijom te ih je zapravo sustigla u zadnjih 10 do 12 godina.
“Španjolska je time krenula u turističku prvu A ligu Mediterana. Španjolci se okreću novoj kvaliteti u turizmu što znači da smanjuju broj kreveta i turističkih dolazaka, jer su shvatili da su bili preinvestirani”, naglasio je Šonje.
Skok u produktivnosti od 40-tak posto u Hrvatskoj je, procjenjuje, moguće ostvariti u relativno kratkom roku od 10 godina, no preduvjet je značajno povećati investicije u turizam, posebno u hotele visoke kategorije.
Nekoliko pogleda na turizam
Šonje napominje da kada se u javnosti govori o turizmu postoji nekoliko pogleda koji se ponavljaju kao i javne rasprave i problemi koji se vežu uz njih.
Često se može čuti “turizam je 10 milijardi eura, a to je oko 20 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), i to je mnogo, više nego u svim europskim zemljama”. Šonje pojašnjava kako je tih 10 milijardi eura ukupni prihod od stranih turista u razdoblju od godine dana, a ne dobit ili dodana vrijednost.
Uz to se veže pitanje je li to previše, guši li možda turizam neke druge sektore, a govori se i o tzv. “nizozemskoj bolesti”. To je slučaj kada resursi, kapital i rad umjesto da idu u neke produktivne djelatnosti ostaju niže produktivni i to zbog rente, ističe Šonje.
Drugi pogled na turizam je uže sektorski gdje se gleda udjel u ukupnoj dodanoj vrijednosti gospodarstva same turističke industrije, promatrajući kroz ono za što su poduzeća registrirana.
Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, dolazi se do udjela od 5,4 posto BDV-a koju stvaraju oni koji su registrirani primarno za turizam. No, Šonje ističe kako u turizmu dio dodane vrijednosti stvara cijeli lanac – promet, trgovina…kao i ostali sektori koji kreiraju dodanu vrijednost.
