Trebaju li se manje i srednje tvrtke udruživati u zadruge kako bi bolje poslovale? Kakva je situacija u inozemstvu s udruživanjem takvih tvrtki u zadruge? Donosimo analizu ekonomista Borisa Podobnika, voditelja Business Analyticsa i prodekana za znanost na ZŠEM-u koju je on napisao za 24 sata.
On naglašava kako tržišni udio zadruga u nizozemskoj poljoprivredi iznosi 83 posto, tržišni udio zadruga u francuskom bankarstvu je 50 posto, a švicarske zadruge u maloprodaji drže 85 posto tržišta.
“Jedan od glavnih motiva tvrtki iz bogatijih zemalja kad dolaze u siromašnije zemlje kao što je Hrvatska je veći profit nego što ga mogu postići u svojim zemljama. I to je u redu, samo: Zašto mogu ostvarivati veći profit u nas i može li se on nekako reducirati?
Može, samo idemo malo problem poopćiti. Upitajmo se postoji li generalno mehanizam da izazovemo prelijevanje novca od većih prema srednjim i manjim firmama? Postoji, i to je interesno ekonomsko okupljanje malih i srednjih firmi, kroz zadruge ili kooperative. Dakle, ako imate 100 individualnih firmi i svaka godišnje naručuje printere, papir, higijenske potrepštine i dostavna vozila, zadruga ili kooperativa je mehanizam koji omogućuje da svaka od njih dobije povoljniju cijenu nego što bi svaka pojedinačno.
Na kooperativu se ekonomski može gledati kao na slabu konfederaciju inače neovisnih firmi gdje svaka firma sama odlučuje što će kupovati zajedno s drugima, a što će pak samostalno. Recimo, vaša firma može odlučiti da unutar zadruge s drugim zainteresiranim firmama kupuje samo nabavna vozila i printere, a sve ostalo želi samostalno. I to je u redu. Kao preduvjet izlječenju, prvo vam se mora ispravno dijagnosticirati bolest. Samo, dobro dijagnosticiranje problema nije važno samo u medicini, ono je važno i u vođenju zemlje. A nema ništa gore nego kad su i političari i sam narod u teškoj zabludi.
Kao primjer, mi se volimo hvaliti da bismo mogli hraniti cijelu Europu, ali koliko nas zapravo zna da Europa ima hrane na bacanje i da jedna high tech zemlja Nizozemska, koja inače poljoprivrednu zemlju uzima od oceana, ima agro izvoz od 98 milijardi eura, a Hrvatska, koja bi, eto, hranila cijelu Europu, ima jadnih 2,6 milijardi eura. Dakle, mi s većim udjelom poljoprivrednika izvozimo po glavi stanovnika oko 10 puta manje hrane od Nizozemske. Uistinu sramotno. Puno je razloga za gornju sramotu, ali mislim kako je najbitniji razlog stupanj organiziranosti i povezivanja koji je u Nizozemskoj daleko veći nego u nas. Preciznije, ključ uspjeha Nizozemske u poljoprivredi su upravo zadruge. Koliko su zadruge bitne u poljoprivredi govori podatak da je tržišni udio poljoprivrednih zadruga u Nizozemskoj 83 posto cijele poljoprivredne proizvodnje, a čak i u nama sličnijoj Italiji udio zadruga je čak 55 posto (u Francuskoj 50 posto). Za usporedbu, u Hrvatskoj je udio poljoprivrednika u zadrugama samo 0,2 posto i upravo je to glavni razlog male proizvodnje i niske efikasnosti naše poljoprivrede. Usput, pionir zadrugarstva je Robert Owen, a prve zadruge na njemačkom govornom području stvorio je glavom i bradom FW Raiffeisen.
Naime austrijski poljoprivrednici su prije 200 godina skužili da su cijene poljoprivrednih proizvoda niže kad je obilje plodova i FW Raiffeisen je savjetovao gradnju silosa kako bi se hrana sačuvala za vremena kad će cijena biti veća. Jasno, silosi su preskupi za jednog seljaka, ali prihvatljivi za selo. Kasnije su poljoprivrednici shvatili da im treba i neko financiranje i tako je nastala RBA u Austriji. Bit zadruga je generalno da ono što je nemoguće ili preskupo malima, udruženima postaje moguće i isplativo.
Ako ima onih koji možda EU doživljavaju kao prelijevu organizaciju država, misle li takvi da su i Amerikanci ekstremni ljevičari ako je čak jedan od tri Amerikanca u jednoj od zadruga (kooperativa). Dakle u Americi, zemlji uistinu tržišne ekonomije, više od 90 milijuna Amerikanaca koristi usluge jedne od 7500 kreditnih zadruga, a sve američke zadruge posjeduju imovinu od 3000 milijardi dolara, a godišnje stvaraju skoro 700 milijardi dolara prihoda. Samo, nije samo poljoprivreda kao stvorena za zadružno udruživanje. Zadrugarstvo je moćan način ekonomskog povezivanja i u maloprodaji, pa je tako u Švicarskoj 85 posto tržišta maloprodaje unutar zadruga, a u Švedskoj je to oko 20 posto.
Vidite, ni Švicarci nisu poklonici sovhoza, ali vole zadruge. U najvećoj švicarskoj zadruzi Coop je fantastičnih 2,5 milijuna Švicaraca, a u drugoj najvećoj zadruzi Migros je ništa manje fantastičnih 2 milijuna članova, dakle pola cijele Švicarske u prve dvije zadruge. Ne počivaju samo poljoprivreda i maloprodaja na zadrugarstvu, i bankarstvo počiva na zadrugama. Znate li da kad idete u RBA vi posjećujete austrijsku financijsku zadrugu, jer na tim principima je RBA uspostavljena u Austriji. I u Francuskoj je druga najveća banka, Credit Agricole, s imovinom od 1,77 tisuća milijardi eura zadružna banka i u toj zemlji zadružne banke drže visokih 50% bankarskog tržišta. U zemljama s kojima se inače volimo uspoređivati, Austriji i Njemačkoj, 31 posto odnosno 21 posto bankarskog tržišta drže zadružne banke.
Još malo primjera zadrugarstva. U farmaceutskoj industriji i zdravstvenoj zaštiti, zadruge u Španjolskoj i Belgiji zauzimaju 21 posto, odnosno 18 possto. Još neko misli da su zadruge izum komunista? A gdje smo tu mi? Mi s razlogom ekonomski nazadujemo, ne samo u poljoprivredi, jer nas godinama uvjeravaju da svako povezivanje u zadruge vuče na komunizam. Od takvih stavova koristi imaju samo stranci koji zato kod nas imaju veće profite nego u svojim zemljama, ali i velike hrvatske firme, i privatne i državne. Naša najveća zadruga, Zadruga za etičko financiranje (ZEF) nakon problema oko stvaranja banke u Hrvatskoj kreće zajedno s EU partnerima u stvaranje EU banke u Litvi. Ovih dana se stvara EU zadruga koja će kao i banka djelovati i u Hrvatskoj. Ako nešto treba našem malom i srednjem poduzetništvu to su niže kamatne stope za gospodarstvo i uzajamna pomoć u vremenima kriza, kao što je tekuća pandemija. Naime, financijske institucije stvorene kao zadruge ne izbacuju klijente iz kuća i stanova kad nastupi kriza, barem se tako ponašaju u svojim zemljama. Što bi naša država trebala učiniti?Ona bi trebala poticati zadrugarstvo kao što se to radi u bogatijem dijelu EU-a. Predlažem recimo da se promijeni Zakon o zadrugama koji trenutno ne dozvoljava postojanje Upravnog odbora čime se onemogućuje stvaranje velikih zadruga kao što je Coop u Švicarskoj ili RBA u Austriji. U Planu oporavka država bi posebne bodove trebala davati zadrugama jer mnogi EU natječaji dodatnim bodovima upravo preferiraju zadruge naspram firmi. Na kraju, ako ste poduzetnik i dalje ste protiv kooperativa, predmnijevam da ste stvorili Nanobit ili Infobip ili ste možda pametniji od Švicaraca, Nizozemaca i Amerikanaca i zato vam kapa dolje. Samo, jeste li?”, napisao je Podobnik u analizi za 24sata.
