Proteklih godina mogli smo vidjeti sve veća ulaganja kineske vlade u ovom dijelu Europe. Iako se oni službeno o svojim razlozima nikad nisu izjasnili, postoje nagađanja zašto ulažu baš tolike svote novca.
Hrvatska ide k zapadu
Bez obzira na pandemiju koronavirusa i mogući migrantski val koji bi iz Afganistana mogao zapljusnuti Europu, Hrvatska će uskoro zakoračiti u schengenski prostor i faktički postati čuvaricom vanjske granice EU-a.
Paralelno s tim, kuna definitivno odlazi u povijest. Mijenja je euro, u kojem se ionako odavno “računaju” cijene kuća, stanova, apartmana, zemlje, automobila…, pa je on Hrvatima sve vrijeme nešto poput rezervne valute. Istodobno, prvi put se ozbiljno najavljuje ukidanje viza hrvatskim državljanima za putovanje u SAD.
Sve su to “vezani” procesi koji pokazuju da se Hrvatska pozicionira kao država koja u potpunosti pripada zemljama zapadne alijanse i da će kao takva slijediti politiku dogovorenu u trokutu Bruxelles, Berlin i Pariz.
Što Kinezi rade u Crnoj Gori?
Istodobno, u našem bliskom susjedstvu kineski kapital ulazi na velika vrata. I korak po korak, jednu po jednu zemlju na Balkanu čini ovisnom o posuđenom novcu. Zbog enormnog duga prema jednoj kineskoj državnoj banci koja financira gradnju autoceste u Crnoj Gori, luka Bar bi mogla pripasti vjerovnicima.
Zašto im je to toliko važno? Pa zato što “kineski zmaj” želi ući na velika vrata na tržište EU-a. Kinezi bi u Bar dopremali robu i liferovali je po Europi, a ključeve “kapije” koja bi im se trebala odškrinuti držat će upravo Hrvati.
Što se Europe tiče, u Srbiji je kineskih investitora najviše, no tamošnja javnost ne pozdravlja aklamacijom ulazak njihova kapitala jer neki ekonomski analitičari smatraju da je Vlada Srbije Kinezima dala više nego što su oni do sada uložili u tamošnju ekonomiju. U Srbiji se pribojavaju da će im jednog dana prisjesti sav taj novac koji Kinezi tako “velikodušno dijele”, a neke od najavljenih investicija (p)ostati Potemkinova sela.
Ima i tu Kineza
Ni hrvatska se Vlada nije mogla othrvati ponudi koju su joj Kinezi svojedobno stavili na stol, no, srećom, gradnju pelješkog mosta oni nisu kreditirali. Naime, u EU-u se nije gledalo blagonaklono na to da se novcem iz zajedničke blagajne financira most od Komarne do Brijeste, no to je donekle kompenzirano činjenicom što skupe i zahtjevne pristupne ceste grade europske tvrtke.
U pandemiji koronavirusa kao prednost se pokazala činjenica što su kineskim graditeljima na raspolaganju bile dovoljne količine čelika, pa ispada da Hrvatska iz ovog posla neće izići kratkih rukava.
Najdalje od država Europske unije što se tiče otvorenosti prema kineskom kapitalu, na koji mnogi gledaju sa skepsom jer smatraju da se iza “jeftinog” novca kriju kineski geostrateški interesi, otišla je Orbanova Mađarska.
Orban vrlo dobro surađuje s njima
U istočnoj Europi Mađarska ima najveći udio kineskih investicija poslije Srbije i planira nekoliko novih projekata. Zbog namjera da Sveučilište Fudan u glavnom gradu Mađarske podigne veliki kampus, na ulice je izišlo deset tisuća prosvjednika, pa je Viktor Orban o tom vrućem pitanju odlučio raspisati referendum.
A model je sličan kao u Srbiji i Crnoj Gori. Gradnja bi se u Budimpešti financirala novcem koji Mađarskoj posuđuju Kinezi. Riječ je o milijardu i pol eura, što bi probudilo tamošnji građevinski sektor, no samo naoko taj iznimno veliki projekt izgleda savršeno. Premda i Kinezi sudjeluju u ovom “poslu stoljeća”, kad se podvuče crta, puno više novca za, po jednima, elitno, a, po drugima, kontroverzno Sveučilište Fudan, dat će Mađari.
Sve to miriše na dužničko ropstvo. Zamka u koju je upala Crna Gora, sad se sprema i drugima gladnima kineskog novca. Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka otočna je država u južnoj Aziji koja je Kinezima, na ime neotplaćenog duga, ustupila luku Hambantot na 99 godina. Sad se sličan scenarij sprema i Crnogorcima ako Europa ne odobri njihovoj vladi kredite kojima bi premostili nastala dugovanja. Postaju li male države ovovjekovni kineski vazali, pitaju se u Slobodnoj Dalmaciji.
