Prošle godine, točnije 1.1.2019., na snagu su stupile izmjene Zakona o doprinosima. Njime se obvezuje direktore tvrtki da moraju plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za rad na puno radno vrijeme u iznosu od 24.051,48 kn za 2019. godinu. Ministar Marić naglasio da je zakon izmijenjen kako bi se stalo na kraj “zlorabiteljima”.
Najveći problem je što se Zakon o doprinosima odnosi i na poduzetnike početnike, a iz Udruge poreznih obveznika Lipa, IPRH i Women in Adria smatraju da će to uništiti male poduzetnike, posebice žensko poduzetništvo.
“Zlorabiteljice” žele preživjeti
Naime, poduzetnici početnici su jako osjetljiva skupina koja se bori za opstanak na tržištu. Početnik u prvih nekoliko godina “hvata zrak”, nastoji održati “glavu iznad vode” i zbog toga mnogi poduzetnici u prvih nekoliko godina nisu zaposleni u svojoj tvrtki. Ulažu u ljude, opremu, poslovanje….oni su zadnji koji se zapošljavaju, zadnji koji sebi daju povišicu. Žene poduzetnice su još osjetljivija skupina jer se uz posao često bave i s obiteljskim obvezama i rijetko efektivno rade puno radno vrijeme.
Poduzetnici koji tijekom 2019. godine nisu plaćali doprinose za puno radno vrijeme, u ovoj godini od Porezne uprave mogu očekivati obračun razlike doprinosa na njih osobno, kao fizičke osobe. Tako da se postavlja pitanje koja je svrha društva s ograničenom odgovornošću kad fizička osoba odgovara za obveze pravne osobe. Koja je svrha također i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću koje je namijenjeno pokretanju poslovanja bez kapitala, kad poduzetnika dočekaju obveze koje su veće od temeljnog kapitala.
Brojni uspješni poduzetnici podijelili su priče o svojim počecima i rekli da je ta obveza postojala kad su oni kretali, vrlo vjerojatno njihova tvrtka ne bi opstala. Jedna o njih je direktorica koja je željela ostati anonimna, a za Dajte nam da radimo podijelila svoje iskustvo.
“Pune tri godine nisam si isplaćivala plaću”
“Nisam vlasnica, ali sam direktorica. Naslijedila sam to mjesto nakon smrti člana obitelji i tvrtku koja je imala 10000 eura na računu, troje zaposlenih i mene. Pune tri godine nisam sebi, kao direktoru, isplaćivala plaću, dok su je radnici uredno dobivali svakog 1. u mjesecu, bez iznimke. Jednostavno sam se brinula za likvidnost tvrtke, željela sam da svi radnici ostanu, da stvorimo obrtni kapital kako bismo mogli sudjelovati na većim poslovima. I kada sam to sve napravila, nakon tri godine, isplatila sam sebi – prvu plaću. Danas imamo promet 5-7 milijuna kuna, četvero zaposlenih s prosječnom plaćom 6500-7000 kn i svim beneficijama koje sam u mogućnosti dati (da je razlika između bruto i neto malo lakša, imali bi i više), piše na portalu WomenInAdria.
Da sam od prvog dana morala i sebi osigurati tih 24.000 kn godišnje samo za doprinose, sigurna sam da bi me to itekako demotiviralo i da bih se vjerojatno odselila u krajeve s povoljnijim vjetrovima. Ne moram ni spominjati frustraciju kad bih vidjela članarinu za HGK, par tisuća za Hrvatske šume itd”, rekla je poduzetnica.
