Andrej Grubišić: U ekonomiji nemamo problem s koronavirusom već s tim što ne radimo

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Vladin Nacionalni program reformi i Plan konvergencije sadrži tri ključna elementa – održivi gospodarski rast i razvoj, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija.

Što o tome misli, upitali smo Andreja Grubišića, konzultanta za korporativne financije.

Odmah se zapitao, da ako je to cijeli paket težak 600 milijuna kuna tada ne zaslužuje epitet nacionalnog programa reformi. Prije bi bio, rekao je Grubišić, nastavak nekih ranijih incijativa, što je dobro.

“Šesto po šesto milijuna kuna, to je dobro. Jedino što je praksa unazad dva mjeseca pokazala da se kaže da je nešto ušteda od dvije milijarde kuna ili rasterećenje od pet milijardi kuna, a kada se pogledaju službeni podaci o priljevima i odljevima, prihodima i rashodima proračuna, vidi se da oni rastu. Dakle, sve dosadašnje tvrdnje vezane uz poreznu reformu su bile djelomično točne jer u totalu treba vidjeti koliko država ukupno uzima u gospodarstvu”, rekao je Grubišić.

Dodao je, da ako država ukupno sada uzima više nego što je uzimala tada, to zapravo ne sugerira da njena potrošnja i porezna presija pada.

Prije mjesec dana procijenio pad BDP-a oko 10 posto

S druge pak strane, ustvrdio je Grubišić, podaci pokazuju da se četiri godine zaredom udjeli poreznih prihoda u BDP-u kreću na 20 posto, plus, minus koja decimala.

“U relativnim terminima ukupni porezni prihodi u odnosu na BDP nisu bili ništa manji. Kada se kaže Nacionalni program reformi to se ne odnosi samo na poreznu reformu već i nešto šire”, istaknuo je Grubišić.

No, dodao je da kada predsjednik Vlade govori o tim programima, govori nekim nerazumljivim govorom tzv. meta jezikom pa je teško shvatiti što zapravo želi reći.

Osvrnuo se na projekciju pada BDP-a za ovu godinu od 9,4 posto te podsjetio da je i sam dao inicijalne pojednostavljene prognoze prije mjesec dana – uz pretpostavku da će se ekonomija istinski u cijelosti liberalizirati potkraj svibnja i početkom lipnja – koje su bile na tragu toga da će BDP pasti oko 10 posto.

No, to je, napomenuo je, “jako bitna pretpostavka da će se gospodarstvo zaista liberalizirati, i to ne samo interno nego i eksterno”.

Pojasnio je što podrazumijeva pod pojmom liberalizacije gospodarstva. “To znači da treba omogućiti normalna putovanja jer ako će granice biti djelomično zatvorene, tada će to strašno onemogućiti funkcioniranje gospodarstva i tada sigurno pad BDP-a neće biti oko 10 posto nego veći”, istaknuo je Grubišić.

“Može postojati neki model koji daje savršen rezultat, ali ako se ne zna jesu li pretpostavke za taj model točne ne zna se ni hoće li taj model na kraju biti učinkovit. Stoga su te pretpostavke jako bitne za provedbu i realizaciju tog modela. Znači, uz navedene pretpostavke odnosno međunarodnu liberalizaciju i komutaciju – promjene redoslijeda dobara, usluga i putovanja, smatram da 10 posto pada BDP-a nije nerazumna ni podcijenjena brojka”, naglasio je Grubišić.

Tek 2022. bi se trebali vratiti na situaciju iz 2019.

Što se tiče rasta BDP-a u 2021. godinu za koji se predviđa da će iznositi oko 6,1 posto, Grubišić daje primjer da, ako nešto raste oko šest posto, a prethodno je palo sa 100 posto na otprilike 90,6 posto, a na to se onda bilježi rast od 6,1 posto doći će do 96,7 posto. No, i dalje je nepuna četiri postotna boda ispod BDP-a zabilježenog u 2019. godini.

Ako se na taj postotak bilježi rast od nepuna četiri postotna boda tada bi se 2022. godine trebali vratiti na situaciju iz 2019., objašnjava Grubišić.

“Nadam se da ćemo se vratiti i prije, ali mislim da će dobar dio ekonomije biti 2022., ali i prije toga bolji nego što je bio 2019. No, jedan dio ekonomije, a potencijalno bi to mogao biti turizam neće biti bolji nego prije godinu dana. U globalu će to, s obzirom da turizam ima relativno veliki udio u BDP-u, jako utjecati na ukupne pokazatelje”, rekao je Grubišić.

Na kraju je zaključio kako sve iznesene brojke nisu nerealne uzimajući u obzir količinu podataka, informacija i činjenica kojima sad raspolažemo. U datim okolnostima se to smatra razumnim.

“Bitna razlika između recesije od prije desetak godina i sada je u tome što tada nije došlo do stvarnog pada potražnje za proizvodima i uslugama. Sada postoji administrativna zabrana ili ograničenje rada. Nemamo problem u ekonomiji s koronavirusom nego to što ne radimo ili ne radimo punim kapacitetom. U tome je problem”, naglasio je Grubišić.

Komentari