Najveći problem poduzetništva u Hrvatskoj je stalno mijenjanje pravila. Svake godine je nešto novo, neki novi zakon, neki novi pravilnik, nova uredba, ili se pak donese zakon za koji se ne zna kako će se provoditi, pa onda inspektori nadležni za provjeru poslovanja tumače propise svatko na svoj način.
Nitko vam neće dati pisano tumačenje, jer onda je to obvezujuće za sve, sve ide usmeno, što dodatno povećava nesigurnost, istaknula je za poslovniFM Tatjana Korceba Huić, vlasnica i direktorica tvrtke Briefing e-servisi i članica Upravnog odbora Udruge poreznih obveznika Lipa. Dodatni problem je, kaže, i to što se porezna politika također mijenja svake godine, pa dugoročno ne možete planirati svoje poslovanje, jer oni koji odlučuju o poduzetništvu ne razumiju njegovu bit.
“Jednom su me u jednoj anketi, davne 2009. godine pitali planiram li zapošljavati. Nisam znala. Onda su me pitali gdje se vidim za pet godina. Rekla sam da znam da anketar mora postavljati pitanja, no da nadređenima poruči da ne znam ni što će biti za tri mjeseca, kamoli da bih im mogla odgovoriti gdje se ja vidim za pet godina. To je nešto što niti jedan poduzetnik ne zna odgovoriti, zapravo niti jedan građanin ne zna što će se s njim uz silne promjene koje se stalno događaju. Sad nam se dogodila i pandemija, no mi moramo govoriti i o nepostojanju sigurnosti u poduzetništvu i prije pandemije”, kazala je Korceba Huić.
Podsjeća na izmjene Zakona o doprinosima, koji je porezne obveznike, posebno početnike, zatekao ad hoc, s enormnim troškom za izdvajanje obvezne plaće direktora, na trošak koji nisu računali u vrijeme kad su pokretali posao.
“Kako su kod nas svi zapravo poduzetnici iz nužde – ako nemate vezu da se zaposlite u javnom sektoru, onda gledate kako naći neki svoj prostor i što biste vi mogli ponuditi tržištu. Razmišljate dobiti subvenciju države, koja sa sada kreću i do 100.000 kuna, i prijavite se na četiri sata, jer ste možda zaključili da morate zaposliti još jednog čovjeka kako biste mogli što prije napraviti i testirati proizvod, ponuditi ga tržištu, kako biste ga prije prodali i naplatili.
Na tome se temelji vaš trogodišnji plan. Dakle, imate izračun koliko vam ide za plaću i doprinose za četiri sata rada, jer je to početak poslovanja, i onda se odjednom pojavi ministar financija i kaže ‘kakav ste vi direktor ako se prijavljujete na četiri sata’. I propiše da već od sljedeće godine, od 1. siječnja 2019., morate se prijaviti na 8 sati, pojašnjava Korceba Huić. Kad se pokušalo upozoriti na to, ministar financija je tad rekao ‘kakav je to poduzetnik ako ne može osigurati 24.000 kuna za doprinose’, dodaje.
“A za poduzetnika početnika 24.000 kuna je brdo novca koji treba osigurati. Time je, preko noći, dobio novi trošak i on svog prvog zaposlenika mora otpustiti. Kao poduzetnik će puno sporije doći u fazu kad će ga moći vratiti na posao. Dakle, umjesto da se poduzetnici početnici oslobode čak i troškova prijave u prve tri godine, što smo mi iz Udruge Lipa predlagali, u našem projektu ‘Dajte nam da radimo’, umjesto toga dobili su još jedan ogroman trošak, što je izazvalo potpunu konsternaciju među poduzetnicima početnicima, posebno među ženama koje rade četiri sata jer imaju malu djecu i mogu raditi samo kad ih stave na spavanje, pojašnjava Korceba Huić poduzetničku klimu u Hrvatskoj i za poduzetnike početnike.
Dodaje kako je Lipa radila ankete među poduzetnicima u rujnu 2019. nakon tih promjena i pokazalo se da je 50 posto anketiranih izjavilo kako izlazi iz poduzetništva.
“Ti ljudi su dugoročno izgubljeni za poduzetništvo, jer ako i uđu u tu priču, situacija je toliko nesigurna da ne znate što se može dogoditi u sljedećih 6 mjeseci, što će vas baciti na koljena i u dugove. Ili dovesti do ovrha, pa ćete izgubiti i o ono što imate, komentira Korceba Huić. Dodaje kako bi nakon otprilike 6,5 godina, koliko kroz Lipu intenzivno prati gospodarsku i političku situaciju, rekla da naši ministri financija zapravo imaju fokus samo na punjenju proračuna te ako postoji prijetnja proračunu, gledaju kako to nadoknaditi. Nitko ne gleda gospodarstvo u cjelini, fokus je samo na proračunu. A podrška poduzetnicima, mislim da postoji samo deklarativno”, kaže Tatjana Korceba Huić.
Osvrnula se i na, kako je rekla, još jedan veliki problem društva — javne nabave, pogotovo tzv. bagatelne javne nabave, iako se u to ubrajaju i javne nabave za puno veće iznose nego ranije.
“Dvadesetak godina pratim javne nabave iz nesporedne blizine, još iz vremena kad su se nadmetanja objavljivala u Vjesniku, kao i drugim dnevnim novinama, te obavezno u Narodnim novinama. I uvijek su kasnile, tako da biste dobili Narodne novine u kojima piše da je rok za podnošenja ponuda 8 dana, s tim da su vam Narodne novine stigle dva dana nakon tog roka. Ili bi se nadmetanje za Istru objavilo u vinkovačkim novinama i slično. Nakon ulaska Hrvatske u EU, podignuti su pragovi za bagatelne nabave – raniji prag od 70.000 kuna sad je 200.000 kuna za robu i usluge te 500.000 kuna za radove. Oko 20 posto ukupne javne nabave se zapravo odnosi na jednostavnu nabavu, koja se ne odvija po Zakonu o javnoj nabavi. Svaki naručitelj radi svoje pravilnike kako će provoditi javnu nabavu, međutim nema transparentnosti, mehanizama kontrole i mi zapravo ne znamo koliko se pošteno obavljaju ti postupci”, kaže Korceba Huić.
Dodaje da je i teško procijeniti koliko se posla tu odvije ‘ispod žita’. Podaci za 2019. godinu pokazuju da se u javnim nabavama 2019. godine vrtilo oko 54 milijarde kuna, što bi značilo oko 11 milijardi kuna kroz jednostavnu nabavu.
“Tako se događa da se na nadmetanje ne pojavi dovoljan broj ponuđača, a nekad niti jedna ponuda. Statistika za 2019. kaže da ima prosječno 1,98 ponuđača po nadmetanju, što je jako malo”, ističe Korceba Huić.
Dodaje kako ne vidi da se stvari mijenjaju na bolje, te da je djelujući javno kroz Udrugu Lipa shvatila da jedino može nastojati doprinijeti tome da se mijenja stav poreznih obveznika, odnosno birača.
Slaba informiranost o javnim nabavama
“Još 2017. godine provedeno je istraživanje koje je pokazalo da 64 posto građana ne zna što su javna nadmetanja, a 57 posto ne zna što je javna nabava. Samo 8 posto reklo je da zna koliko država troši, no to su bili načelni odgovori, odnosno samo 2 posto ispitanika je dalo prilično točan odgovor. Naša je zadaća da to osvijestimo. Jer, još 2010. godine na javnu nabavu trošilo se oko 7,5 posto BDP-a, a 2019. godine čak 16,5 posto, dok je prosjek EU na 14 posto. Ukratko, to je krasan prostor za to da radite što želite”, upozorava Korceba Huić.
“Problem je i u tome što se u najavama novih politika ne vidi da bi se stvari mogle uskoro početi mijenjati”, kaže.
Dodaje kako je Udruga poreznih obveznika Lipa zapravo zanimljiv spoj poduzetnika koji su se odlučili angažirati da bi upozoravali na probleme na koje nailaze u poslovanju, ali i ljudi koji nemaju veze s poduzetništvom, pa čak i onih koji dolaze iz javnog sektora. Sada djelujemo već šest godina.
“Iako se može činiti da je riječ o suprostavljenim interesima, ljudi koji rade u javnom sektoru očito su svjesni što se događa”, kaže.
“Oni najbolje vide da se taj sektor beskrajno širi kadrovima koji nisu sposobni odraditi posao, a posao onda pada na njih malobrojne, s tim da odgovornost i eventualne sankcije ukoliko se nešto treba rezati, ili ako se posao ne napravi, snose ljudi koji rade. Nije samo privatni sektor taj koji je zainteresiran za to da se stvari mijenjaju, dobivamo poruke od mnogo ljudi koji traže anonimnost, ali se javljaju s podrškom. Na primjer, kad je bio štrajk u prosvjeti zbog plaća, javljali su nam se mnogi profesori potpuno nezadovoljni ulogom sindikata i svjesni koliko je to loše za cjelokupno društvo”, istaknula je Tatjana Korceba Huić u razgovoru za poslovniFM.
