Samo mali broj tvrtki koje posluju u Hrvatskoj sustavno se bavi prikupljanjem podataka za sigurnije poslovanje, a ostale su izložene hirovima zbivanja na svjetskom tržištu, pokazuje istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu velikogoričkog Veleučilišta.
Istraživanje, na koje su se od tisuću najvećih tvrtki u Hrvatskoj odazvale tek 74, pokazalo je da samo četvrtina njih sustavno koristi i primjenjuje „business intelligence“ (BI) ili sustav za prikupljanje podataka iz poslovne okoline na temelju kojih donose poslovne odluke, objavio je časopis „Annals of Disaster Risk Sciences“ koji se bavi temama vezanim s rizikom od katastrofa.
Niska stopa odgovora od samo 7,4 posto tvrtki znak je da reprezentativnost uzoraka nije postignuta, upozorava autorica Danijela Lucić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u časopisu i napominje da su početak istraživanja pratile medijske objave o krizi s Agrokorom, o jednoj od najvećih kriza od Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Međutim, prolazak i sazrijevanje treće i četvrte znanstvene revolucije, u kojima je stopa podataka nadmašila stopu robe i usluga, učinilo je pravovremene, točne i relevantne informacije ključnim resursom za kontinuitet poslovanja, naglašava autorica.
Samo 12 posto koristi „strateški sustav ranog upozoravanja“
Tekst je sličan s djelomično objavljenim podacima od prije dvije godine, koji je autorica tada potpisala s kolegom Mirkom Bilandžićem u časopisu „Poslovna izvrsnost“. Usporedba tekstova pokazuje da nema značajnije promjene u korištenju BI-ja u odnosu na prvo sveobuhvatno istraživanje među tvrtkama u Hrvatskoj, ono iz 2010./2011. godine.
Od 74 tvrtke, većina njih, odnosno 55, ima sjedište u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, osam u istočnoj Hrvatskoj i 11 na jadranskom dijelu Hrvatske.
Samo 18 tvrtki ima organiziran BI odjel, od kojih njih devet 9 (50 posto) tijekom jedne do tri godine, a pet ili 28 posto tvrtki ima BI odjel koji djeluje četiri do deset godina, kaže se.
Broj zaposlenih u odjelima varira od samo jedne do dvadesetak osoba, a u većini slučajeva postoji pet djelatnika koji su zaduženi za BI aktivnosti unutar tvrtke.
Najvažnija, analitička tehnika tzv. strateški sustav ranog upozoravanja, nije u fokusu tvrtki koje su analizirane u istraživanju. Većina njih (46 posto) uopće ne koristi tu BI tehniku, četvrtina je koristi ponekad, a samo 12 posto tvrtki je koristi često.
Većina tvrtki koje sustavno ili povremeno primjenjuju BI aktivnosti dominantno su usmjerene na podatke koji se odnose na postojeće ili potencijalne potrošače, a ne na podatke koji se odnose na proizvode i usluge, poslovne mogućnosti, uključujući potencijalne poslovne partnere, i regulativu poslovnog prava, kaže se.
Preteča Stevan Dedijer
Sigurnosna situacija, opća politička situacija i sociokulturni aspekti, kao i struktura osoblja i potencijalni klijenti kategorije su podataka za koje su tvrtke manje zainteresirane, dodaje.
Ti nalazi pokazuju da tvrtke zanemaruju važna područja na kojima su prisutni mnogi aktualni rizici, što također može ugroziti kontinuitet poslovanja, pa je zbog toga potreba za nacionalnim sustavom „business intelligencea“ više nego očita, ističe autorica.
Ona smatra da bi hrvatski poslovni subjekti trebali težiti obrascima ekonomski razvijenih zemalja u kojima je sustavni razvoj BI odavno koristi više od 80 posto tvrtki, i posebno navodi primjer Finske u kojoj je 1999. osnovana svjetski važna udruga „The Global Intelligence Alliance“ (GIA).
Iako je „business intelligence“, čiji se utemeljit smatra Amerikanac Howard Dresner a preteča Jugoslaven Stevan Dedijer, znanost stara nekoliko desetljeća, njezina praksa je vrlo stara i usko povezana s vojnim djelovanjem, upravljanjem državom, poslovnom administracijom, marketingom i ekonomijom uopće, kaže se.
Neprimjenjivanje aktivnosti poslovnog obavještavanja može dovesti do gubitka prihoda, gubitka konkurentske prednosti, te gubitka podataka i produktivnosti, objašnjava autorica.
Industrija 4.0 znači „integriranje modernih informacijskih komunikacijskih tehnologija s uobičajenom fizičkom proizvodnjom i procesima, koje omogućavaju razvoj novih tržišta i poslovnih modela“. Takvu industriju predstavljaju digitalna i pametna proizvodnja, 3D printeri, digitalizacija i kapitalna učinkovitost, zaključuje se.
