Venezuela se nalazi na najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu, većih čak i od zaliha Saudijske Arabije. 2007. godine, bolivarska socijalistička vlada Venezuele pod predsjednikom Hugom Chavezom otela je bez kompenzacije imovinu privatnih američkih naftnih kompanija.
Tada su cijene nafte rasle, dosegavši vrhunac u srpnju 2008. iznad 132 dolara po barelu. Zbog tog značajnog porasta nafte venecuelanski BDP po glavi stanovnika je skočio na gotovo 15 tisuća dolara godišnje, što je dovelo Chaveza na vrhunac njegove političke popularnosti. No, tada je cijena nafte, zbog manje potražnje i slabljenja strahova o globalnoj nestašici nafte, pala.
U sljedećim godinama svjedočili smo sasvim predvidivim posljedicama socijalističke nacionalizacije na naftnu industriju. Kada je Hugo Chavez došao na vlast 1999. godine, Venezuela je dnevno proizvodila više od 3 milijuna barela. Naknadno je, uz pomoć kredita iz Kine u milijardama dolara, Chavez proizvodnju uspio držati na oko 2,5 milijuna barela dnevno. U prošloj je godini proizvodnja pala ispod milijun barela dnevno, što je najniža razina u zadnjih u 75 godina. Zbog toga se BDP po glavi stanovnika u Venezueli u zadnjih šest godina prepolovio.
Očito je kineska vlada odlučila prestati “ulagati” u venecuelansku spalionicu novaca. Zato Chavezov nesretni nasljednik, predsjednik Nicolas Maduro, sada navodno razmatra prodaju većinskog udjela države u nacionalnoj naftnoj kompaniji.
Međutim, upitno je koliko će privatnim međunarodnim kompanijama takva ponuda biti primamljiva. Venezuela još uvijek duguje milijarde onim naftnim kompanijama kojima je prije deset godina otela imovinu, piše Reason.
