Kakva lijepa predbožićna poruka: Rusija i Ukrajina su se uz posredovanje Europske unije u noći s četvrtka na petak u glavnom gradu Njemačke u osnovi dogovorile da se nastavi sa tranzitom plina. Tako da ove godine neće doći do višetjednog stopiranja isporuke plina kao üto je to bio slučaj 2009, već će ruski plin, kao što se i naviklo, preko ukrajinske teritorije teći ka Europskoj uniji. Europljani se, dakle, neće morati smrzavati usred zime.
No, grijanje u Europi ne bi bilo isključeno ni bez ovog dogovora.Jer, EU je danas, kada je riječ o opskrbi plinom i općenito energentima, u mnogo boljoj poziciji nego što je bila prije deset godina. Izvukla je pouke iz tadašnje krize. Postavila je plinovode između zemalja članica, tako da one zemlje koje raspolažu s većim rezervama mogu brzo opskrbiti one s manjim. Brojni LNG terminali (pogoni za proizvodnju, skladištenje i distribuciju tečnog zemnog plina prim. red.) imaju slobodne kapacitete i mogu primiti tečni plin, a skladišta su pak puna.
Politički sukob sa ogromnim potencijalom eksalacije
Tako da je EU dobro opskrbljena s obzirom da 31. prosinca ističe desetogodišnji rusko-ukrajinski sporazum. No, usprkos tome vijest iz Berlina je izazvala olakšanje. Jer, ne radi samo o tehničkim pumpama za plin, već je riječ o političkom sporu sa ogromnim potencijalom eksalacije. A izgleda da je ovaj spor između Rusije i Ukrajine ublažen.
Poruku sam znači čuo, ali mi nedostaju informacije kako bih mogao to i povjerovati. Jer, u Berlinu je istina najavljen proboj u pregovorima, ali nedostaje obvezujući ugovor kog (još uvijek) nema, a do sada nisu priopćeni ni detalji sporazuma. Zbog toga je još uvek pristuna sumnja, s obzirom da je u posljednje vrijeme često bilo ovakvih egzaltiranih vijesti o navodnim odlučujućim probojima, na primer u trgovinskom konfliktu između SAD i Kine ili u nuklearnom sporu sa Sjevernom Korejom – ali, ništa od toga nije potrajalo, što je naprečac obećano.
No, ponešto ipak upućuje na to da postoji mogućnost da doista dođe do potpisivanja sporazuma u rusko-ukrajinskom sporu oko plina. Predsjednik Putin se na godišnjoj konferenciji za novinare izrazito založio za nastavak tranzita, bez da je tražio paket-rješenje, kao što je Moskva činila jesenas.
Ruski oproštaj od paket-rešenja?
Rusija je naime htjela da isporuku plina kroz Ukrajinu u EUriješi samo u paketu zajedno s odustajanjem od međusobnih financijskih zahtijeva iz prethodnih godina i ponovnog uvoza ruskog plina kroz Ukrajinu. Je li to Moskva odustala od ovih zahtijeva? Ili se Kijev priklonio ruskim željama? Koji vremenski okvir je dogovoren za nastavak tranzita plina? Godina, tri, deset? Koliko će ubuduće ruskog plina teči preko ukrajinske terirtorije? 15 do 20 milijardi kubičnih metara, čemu naginje Moskva? Ili najmanje 30-40 što zahtijeva Kijev? I koliki će biti porezi na tranzit?
Tek kada se bude odgovorilo na ova osnovna pitanja, biti će jasno radi li se o win-win situaciji i hoće li srednjeročno isporuka plina biti stabilna. Ili se radi o tome da su obe strane našle privremeno rješenje u ovoj izvanrednoj situaciji. Do tada se Europljani mogu koncentrirarti na svoju proslavu Božića. Nakon medijske objave proboja u pregovorima, Rusija i Ukrajina bi sada morale prijeći na realizaciju: najprije potpisati ugovor a potom bi i plin morao ponovo teći.
