Kad je premijer Alex Salmond u svibnju 2011. svečano najavio i obećao kako će Škotska najkasnije do kraja 2020. godine sto posto električne energije dobivati iz obnovljivih izvora – malo tko mu je u Europi vjerovao.
No, danas je 100 posto sigurno da će Škotska 100 posto svoje struje do kraja godine dobivati iz čistih, a ne fosilnih izvora. Najavljuje to ovih dana i premijerka Nicole Surgeon koja podsjeća kako je njezina zemlja ovog časa već na gotovo 80 posto zelene struje.
Škotska je poznata po vjetroelektranama, a prva plutajuća u svijetu, Beatrice windfarm, puštena je na njihovu moru potkraj 2017. godine. Struje iz brojnih elektrana ima toliko da se ne stigne potrošiti, pa se izvozi.
Europa stopirala
Njihova posljednja elektrana na fosilna goriva također će biti zatvorena tijekom godine, a zamijenit će je još jedan veliki projekt vjetroelektrane. Spaljivanja ugljena, nafte i plina, dakle, u Škotskoj uskoro više neće biti.
U međuvremenu, jedna mala ekološki potpuno neodgovorna državica na jugu Europe kreće u obnovu stare elektrane na ugljen. Riječ je o bloku Plomin I u Istri koji je stradao u požaru i HEP sad radi na njegovu revitaliziranju.
Hvale se pritom kako će ugraditi tehnologiju koja će jamčiti manje dima i stakleničkih plinova. Sve do jučer tamo se trebao graditi i famozni Plomin C, potpuno nova termoelektrana na ugljen, i to za 700 milijuna eura.
Odabran je i partner, japanski div Marubeni, ali sreća da se uzjogunila Europska komisija, ali ne zbog spaljivanja ugljena, već tržišnog natjecanja. Partnerstvo HEP-a i Marubenija, naime, kontrolno tijelo EU-a drži nedopuštenim zbog državnog, odnosno političkog utjecaja na HEP.
Mislene imenice
I tako, dok Škoti otvaraju šampanjac zbog gašenja zadnje elektrane na fosilna goriva, Hrvatska nam obećava novi, čišći dim iz peći u kojoj se spaljuje uvozni ugljen sumnjive kvalitete.
Škotska ima oko 5,4 milijuna stanovnika, više od Hrvatske, te je mnogo veći potrošač električne energije. Danas, na početku 2020. godine, hrvatski je energetski prioritet i dalje nova elektrana na ugljen.
Ništa obnovljivi izvori, ništa hidroelektrane, ništa zelena energija. Ti pojmovi toliko su rijetko u domaćem političkom vokabularu da kod nas, zapravo, postoje još samo kao mislene imenice, piše Danica.hr.
