Početak rada LNG terminala u Omišlju na Krku najvažniji je događaj za Hrvatsku na tržištu plina, a istočna i središnja Europa, koje ovise uglavnom o ruskim dobavljačima, dobile su alternativni pravac dobave plina.
Prvi LNG tanker, brod ‘Tristar Ruby’, s 143.000 prostornih metara ukapljenog prirodnog stigao je u Omišalj stigao 1. siječnja iz SAD-a.
Urednik portala Energypress.net Ivan Brodić objašnjava da se cijena određuje tržištem te ovisi i o ugovorima i o onome što se trenutno događa na tržištu.
“Do sad je za cijenu plina na hrvatskom tržištu bila referentna nizozemska burza, a pojavom LNG-a sada je uz nizozemsku referentna i austrijska burza. Rano je reći hoće li cijena plina rasti ili padati, to ovisi isključivo o tržištu”, govor naš sugovornik
Objasnio nam je i zašto je u ovom trenutku ukapljeni plin skuplji.
“Ukapljeni plin je skuplji zbog uplinjavanja, tehnike kojom se plin skladišti na brod, i brodskog prijevoza. To je u ovom trenutku do 20 posto”, objašnjava Brodić.
LNG terminal je pozitivno iznenađenje
Na pitanje kamo će još ići plin iz Omišlja, odgovara da to za sada ne znamo.
“Jedini zakupljeni pravac je onaj prema Mađarskoj. Ne vjerujem da će biti prema Sloveniji jer Slovenci koriste LNG terminal u Italiji. Vidjet ćemo situaciju s regijom, odnosno BiH i Srbijom. U Srbiji bi mogli zakupiti nešto s Krka, ali do toga će doći prije zbog nekog dodvoravanja Zapadu. Naime kroz Srbiju prolazi tzv. Balkanski put, odnosno Turki tok, njima je taj plin jeftiniji. U BiH tek kad bude gotova interkonekcija na jugu možemo govoriti o zakupu”, govori.
Plutajući terminal, odnosno brod ‘LNG Croatia’, ima kapacitet spremnika od 140.000 prostornih metara s kapacitetom uplinjavanja 300.000 prostornih metara prirodnog plina na sat, što na godišnjoj razini daje kapacitet od 2,6 milijardi prostornih metara plina, objašnjava Brodić i dodaje kako ga ‘pozitivno iznenađuje da je taj terminal završen s obzirom na to da u Hrvatskoj rijetko kad završavamo strat projekte’.
Ističe kako LNG nije dovoljan da bi zadovoljio kapacitete za pola EU, odnosno za sva tržišta, ali je dobra stvar što su sljedeće tri godine zakupljeni kompletni kapaciteti terminala za Hrvatsku i Mađarsku.
Naime, do 2027. godine zakupljeno je 80 posto kapaciteta, a do 2035. godine oko polovice kapaciteta.
“Imat ćemo situaciju da više nismo zemlja u kojoj završava plin već ćemo moći biti izvoznici plina za naše i EU tržište”, naglašava.
Na zamolbu da komentira pisanje mađarskih medija koji pišu kako će dio plina namijenjenog Mađarskoj zbog swapa PPD-a i MVM-a ostati u RH, a PPD-ov plin ostati u Mađarskoj, Brodić objašnjava kako se to događa zbog toga što je transport plina kroz RH jako skup pa ‘swap’ odgovara objema kompanijama.
“PPD još šest ili sedam godina ima stabilan ugovor za uvoz kopnenog plina i tu ne treba očekivati neke potrese”, govori naš sugovornik.
Na Balkanu se događaju velike promjene
Dalje navodi, da se, u svakom slučaju, na Balkanu događaju promjene. “Ponajviše se to odnosi na puštanje u rad dva nova toka. Turski tok kojim se ruski plin preko Srbije doprema u Bugarsku i Grčku i Balkanski put, kojeg je početkom godine otvorio Vučić, a koji doprema plin preko Bugarske u Srbiju”.
“Zatim plin iz Azerbajdžana čija je isporuka počela krajem prošle godine preko Turske u smjeru Bugarske. Riječ je o plinovodu TAP (Transjadranski plinovod) koji bi se u Crnoj Gori kako je predviđeno trebao spojiti na Hrvatsku”, kaže Brodić i dodaje kako ćemo s tim spojem i stavljanjem u funkciju plinovoda prestati biti energetsko slijepo crijevo Europe.
Uz LNG terminal na Krku, to su događaji koji bi mogli značiti prekretnicu u opskrbi plinom jugoistočne Europe, ali i cijelog europskog kontinenta.
“Zaključio bih da su svi ovi plinski događaju dobri za RH, je njima otklanjamo rizike pojedinih pravaca, što je u sigurnosnom smislu vrlo dobro. U budućnosti će uvoznici biti u boljem odnosu prema prodavateljima, što se tiče cijene plina, što je jako važno jer je plin tranzicijsko gorivo prema OIE industrije još nekoliko desetljeća, objektivne su procjene”, rekao je Brodić za Otvoreno.
