Neugodno iznenađenje dočekalo je ovih dana hrvatske poduzetnike nakon što su saznali da u sudski registar moraju unijeti i e-mail adresu. Problem, kako sami tvrde, nije u unošenju e-maila u njihove podatke u sudskom registru, nego u tome što za tu uslugu, koja se svodi na nadopunu postojećih podataka jednim novim, moraju platiti.
Cijela je priča izašla u javnost nakon što je riječki poduzetnik Alan Heigl, vlasnik tvrtke Euro Bus, koju je osnovao 2003. godine, na Facebooku opisao svoje iskustvo. Njega je, naime, unošenje e-mail adrese u podatke o njegovoj tvrtki u sudskom registru stajalo čak 510 kuna, od čega se 250 kuna odnosi na sudske pristojbe i 260 kuna na javnobilježničke nagrade.
Skup upis jednoga podatka u sudski registar u kojem je tvrtka već upisana
“510 kuna za e-mail. Da obavijestim o novom nametu ove ‘države’: prema novom zakonu morate dati upisati e-mail u sudski registar (ako već nemate). To zadovoljstvo će vas koštati 250 kuna sudskih pristojbi i cca 260 kuna za bilježnika”, napisao je Heigl u svom postu na Facebooku i priložio račun za upis e-maila u sudski registar.
“Stalno izmišljaju takve i slične stvari. Već sam im 100 puta dao svoj e-mail u komunikaciji, a oni ga nisu bili u stanju upisati”, požalio se Heigl za Index.
Tvrtka sada mora imati e-mail
Prema izmjenama Zakona o sudskom registru i Zakona o parničnom postupku iz prošle godine, objašnjavaju pravnici, tvrtke registrirane u Hrvatskoj dužne su imati e-mail adresu i unijeti je u sudski registar. Bila ona otvorena i preko Gmaila, Yahooa ili sličnih internetskih servisa. Možda zvuči čudno da tvrtka u 21. stoljeću nema e-mail adresu, ali u Hrvatskoj je takvih nemali broj. Mnoge, doduše, i imaju e-mail adresu, ali ona nije unijeta u sudski registar jer se taj podatak ranije, u vrijeme kada su osnivali tvrtku, od poduzetnika nije ni tražio.
No situacija se sada promijenila. Inicijativa o upisu e-mail adrese u sudski registar na tragu je politike digitalizacije pravosuđa i poslovanja koju su podržali i u udruzi Glas poduzetnika. Ipak, Hrvoje Bujas, jedan od ključnih ljudi Glasa poduzetnika, ima i primjedbe.
Hrvoje Bujas: Podržavamo digitalizaciju, ali ne i plaćanje unosa e-mail adrese u sudski registar
“Dobro je da je trgovački sud konačno krenuo u digitalizaciju komunikacije s tvrtkama, to je nešto za što se od početka zalažemo. Elektronska komunikacija je nešto što nam apsolutno treba. Međutim, ne možemo prihvatiti da se unos e-maila u podatke sudskoga registra naplaćuje. To je ipak samo unos jednoga podatka, a tvrtke su već ranije platile upis u sudski registar”, upozorava Bujas za Index.
Dodaje kako cijeli proces mora biti pojednostavljen i besplatan. No problemi se pojavljuju kod obje kategorije jer proces nije ni tako jednostavan, a ni besplatan. Štoviše, u njemu je još dosta nepoznanica.
Jedna od njih je rok u kojem tvrtke trgovačkom sudu moraju dostaviti svoje e-mail adrese. Prema tumačenjima dijela pravnika, rok za to je 1. rujna, No, u udruzi Glas poduzetnika, kao i među samim poduzetnicima, kao rok se spominje 30. rujna.
Dilemu oko roka trebao bi riješiti odgovor koji smo naknadno dobili iz Ministarstva pravosuđa, a u kojem se ističe da tvrtke do početka rujna moraju unijeti e-mail adresu u svoje podatke za komunikaciju sa sudovima. Dakle, do početka rujna bi sve tvrtke u sudskom registru trebale imati podatak o svom e-mailu. Ako to ne naprave, ističu u Ministarstvu pravosuđa, sankcija nema, ali neće moći sudjelovati u elektroničkoj komunikaciji sa sudovima.
Treba li koristiti usluge javnoga bilježnika ili ne?
Nadalje, nejasno je trebaju li tvrtke za upis e-mail adrese u sudski registar koristiti usluge javnoga bilježnika ili ne. Iz samog je zakona i pratećih propisa to teško shvatiti, s obzirom na to da oni traže da potpise ovjeri javni bilježnik. To pitanje nije trivijalno, budući da korištenje usluga javnoga bilježnika za poduzetnike znači i dodatne troškove.
Ne čudi stoga što se ni sami pravnici ne snalaze u toj šumi nedorečenih propisa. Odgovor na pitanje o tome trebaju li poduzetnici koristiti usluge javnoga bilježnika pri upisu u sudski registar ili ne, nismo uspjeli dobiti ni u Ministarstvu pravosuđa, u kojem nam, međutim, nisu propustili naglasiti kako unos e-mail adrese u podatke sudskoga registra smatraju vrlo važnim jer to olakšava komunikaciju sudova s tvrtkama i omogućuje e-komunikaciju u raznim predmetima.
U Ministarstvu pravosuđa kažu da je upis e-maila u sudski registar besplatan, a poduzetnici tu uslugu moraju plaćati?!
“To je prilagodba uvjetima u kojima živimo i radimo. Zato je ključno da imamo e-mail adrese tvrtki”, poručio je za Index sugovornik iz Ministarstva pravosuđa.
“Svrha izmjena Zakona o parničnom postupku i Zakona o sudskom registru je da sudovi s pravnim osobama mogu komunicirati elektronskim putem, što je dobro”, ocjenjuje za Index odvjetnik Antonio Zujić.
Pojašnjava i kako unos novoga podatka u sudski registar predstavlja, pravno gledano, doregistraciju tvrtke. Otvorenim, međutim, ostaje pitanje je li potrebno tu uslugu dodatno naplaćivati poduzetnicima, mnoge od kojih je koronakriza bacila na koljena.
Međutim, u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva pravosuđa ističe se da je upis e-maila u sudski registar besplatan i da se za to ne plaća sudska pristojba. Stoga je nejasno zašto su onda pojedini poduzetnici morali platiti upis e-maila u svoje podatke u sudskom registru.
Također, nejasno je zašto država, kada je već krenula u projekt digitalizacije pravosuđa, nije samim korisnicima usluga – u ovom slučaju, poduzetnicima – dala podrobnije informacije o rokovima u kojima moraju unijeti podatak o e-mailu u sudski registar, kao i o načinu i troškovima tog postupka, piše Index.
Šuma propisa koji se donose kao na tekućoj vrpci tjera poduzetnike iz Hrvatske
Točno je da su tvrtke dužne, kako to često ističu pravnici, pratiti zakonske procedure, pa tako i usvajanje novih i izmjene postojećih zakona. Problemi se, međutim, pojavljuju kada poduzetnici moraju iščitavati zakone i razne druge propise koji ih prate, a koji se u Hrvatskoj donose kao na tekućoj vrpci. Važno je reći i da izmjena zakona, u pravilu, nosi i izmjene brojnih podzakonskih akata, poput pravilnika, u kojima se definiraju detalji. A vrag, kako znamo, leži upravo u detaljima. Dodatni je problem provedba svih tih propisa: nije rijetkost da jedno tijelo državne uprave isti zakon tumači i provodi drukčije od drugog tijela vlasti.
U takvim uvjetima, nije nikakvo iznenađenje što se poduzetnici gube u toj masi propisa. Nerijetko ističu kako bi cijele dane trebali trošiti na čitanje zakona i drugih akata, za što niti imaju vremena niti (većina njih) stručnoga znanja.
Kompleksnost propisa u Hrvatskoj već je godinama na piku ne samo domaćih poduzetnika nego i stranih ulagača, koji upozoravaju da ih velik broj propisa, u kombinaciji s čestim izmjenama, odvraća od ulaganja u Hrvatsku. I oni su, baš kao i domaći poduzetnici, neugodno iznenađeni različitom provedbom propisa na terenu.
