Ekonomist Dejan Kovač komentirao je direktna strana ulaganja i što ona predstavljaju za Hrvatsku.
“Direktna strana ulaganja nisu “otimačina sveg hrvatskog”, kako ih percipiraju politički populisti i suverenisti, već su stvaranje dodane vrijednosti u sektorima gdje smo deficitarni sa kapitalnim ulaganjima. Hrvatska nema kapacitet da napravi tvornicu koja će biti konkurencija Apple ili VW, ali može stvoriti poduzetničku klimu da se takva postrojenja otvore u RH te poveća zaposlenost i životni standard svih hrvatskih građana.
Problem RH je neimanje vlastite ekonomske strategije, a samim time neimanje strategije poticanja direktnih stranih ulaganja koja bi bila komplementarna našoj industriji.
Sektori koji imaju najviše direktnih stranih ulaganja su financijske usluge (29.9%), veletrgovina (8.6%), nekretnine (6.7%) i telekomunikacije (6%). Banke i trgovine ne kreiraju novu vrijednosti već rade na principu marža već stvorene vrijednosti.
Nakon period rasta direktnih stranih ulaganja, Hrvatskoj je uslijed globalne krize 2008. slijedio značajni pad, gdje je turistički sektor posebno pogođen. Od tada, sve do 2019. direktna strana ulaganja nisu došla na pretkriznu razinu, a slijedi nam nova kriza.
U 2020. očekuje se pad globalni direktnih stranih ulaganja za 40%, a u 2021. dodatni pad od 10%, tako da globalni procesi internacionalizacije poslovanja će nas vratiti 15 godina unatrag tj. na razinu direktnih stranih ulaganja iz 2005.
Hrvatska će uslijed prvog vala COVID krize na kraju godine biti na zaduženosti BDP-a preko 90%, a samim time neće imati ni kapacitet za ozbiljnija kapitalna ulaganja. Uslijed smanjenja globalnih stranih ulaganja i neimanju adekvatne poduzetničke klime, možemo se pozdraviti sa ikakvim zdravim ekonomskim rastom u narednih nekoliko godina.”
