Blok 7 TE Tuzla – projekat od javnog interesa za Federaciju BiH ili još jedan neuspjeh?

Foto: Arhiv/Klix.ba

U cilju dugoročnog osiguranja električne energije radi zadovoljenja vlastitih potreba, pokrivanja budućeg deficita električne energije i snage koji će nastati uslijed gašenja postojećih termoblokova, te osiguranja pozicije Federacije Bosne i Hercegovine na unutarnjem i regionalnom tržištu električne energije Vlada Federacije BiH je donijela Odluku o proglašenju javnog interesa i pristupanju pripremi i izgradnji elektroenergetskih objekta u Federaciji BiH (”Službene novine Federacije BiH”, broj: 8/10 i 34/11).

Ovom Odlukom je u tački I prvi na listi elektroenergetskih objekata postavljen TE Tuzla, blok 7; 450 MW, dok je točkom III iste odluke JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d.- Sarajevo proglašeno nosiocem aktivnosti na pripremi i realizaciji izgradnje TE Tuzla Blok 7. Posebnom Odlukom Vlade Federacije BiH o pripremi i izgradnji TE Tuzla , blok 7 – 450 MW (”Službene novine Federacije BiH”, broj 13/10 i 25/10) data je suglasnost da se financiranje izgradnje TE Tuzla, blok 7 vrši po modelu zajedničkih ulaganja JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo s projektnim partnerima – kompanijama koji će se odabrati putem međunarodnog javnog poziva, odnosno tendera i daju se osnovni principi partnerstva.

Nakon provedenog međunarodnog javnog poziva odnosno tendera, odabran je konzorciju China Gezhouba Group CO Ltd i Guangdong Electric Power Design Institute s kojim je JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo u kolovozu 2014. godine potpisala Ugovor.

Ovdje napomenimo da Ugovor, s obzirom na njegove ciljeve i svrhu, izgradnju i realizaciju projekta te njegovo financiranje predstavlja hibridnu tvorevinu i sadrži elemente različitih pravnih instituta te kombinaciju javno-pravnih i privatno-pravnih elemenata. S obzirom na to da je pomenutom Odlukom Vlade FBiH predviđeno financiranje izgradnje TE Tuzla, blok 7 po modelu projektnog partnerstva ovaj Ugovor ima elemente javno – privatnog partnerstva (JPP). S obzirom na to da se ovim Ugovorom želi postići izgradnja zamjenskog termobloka, to se ovdje radi i o ugovoru o građenju po principu ”ključ u ruke“ (EPC). Sve troškove u svrhu realizacije ovog Projekta snosi JP EP BIH a ne Vlada FBiH i garanciju kineskom investitoru je platila Elektroprivreda ovdje nemamo elemente instituta državne pomoći kako su tvrdili pojedini protivnici ovog energetskog višegeneracijskog projekta. Upravo JP EPBiH i dokazuje u arbitražnom postupku s Energetskom zajednicom da ovaj projekt nema elemente instituta državne pomoći.


Šest godina čekanja

Međutim, EPC ugovor nije odmah stupio na snagu nakon potpisivanja 2014. godine. Njegova efektivnost zavisila je od toga da EPBiH i Vlada FBiH osiguraju sredstva. Ugovor o kreditu s Kineskom izvozno-uvoznom bankom Kine potpisan je u novembru 2017. godine, a odgovarajući ugovor o garanciji potpisan je u srpnju 2018. U ožujku i travnju 2019., Ugovor o kreditu su odobrili Predstavnički dom i Dom naroda. Pismo podrške Vijeća ministara BiH, neophodno za osiguranje kredita, izdato je u septembru 2019. godine.

Ovaj višegodišnji proces u osiguravanju financiranja razlog je što je Obavijest o nastavku rada po EPC ugovoru EPBiH mogla izdati tek u srpnju 2020. godine, šest godina nakon zaključenja ugovora. Drugim riječima, kineski konzorcij mogao je tek tada početi s radom, što je za EPC neuobičajeno dug period. A kada od zaključenja do izvršenja ugovora prođe duži vremenski period, može doći do promjena u okolnostima koje su ugovorne strane imale u vidu prilikom zaključivanja ugovora.

Zaista, tijekom ovih šest godina, ekonomska i ekološka pozadina za energiju na ugalj se drastično promijenila: broj očekivanih projekata nove izgradnje elektrana na ugalj se uvelike smanjio, a pritisci koji potiču postupno ukidanje energije na ugalj se stalno povećavaju. Ove promjene su dovele do toga da je General Electric, podizvođač odgovoran za proizvodnju bojlera i generatora, najavio da će napustiti tržište električne energije iz novog uglja. Ova odluka značila je da General Electric više neće isporučivati opremu za nove termoelektrane na ugalj, uključujući TE Tuzla Blok 7. O tome se, više-manje, u javnosti u BiH, zna.

Izmijenjene okolnosti

Ako prođe određeni period između zaključenja i izvršenja ugovora, a pogotovo ako se radi o dužem periodu zaista mogu nastati veće ili manje promjene u odnosu na okolnosti koje su ugovorne strane imale u vidu kad su zaključile ugovor. U tom smislu se i postavlja pitanje utjecaja novih okolnosti na važnost i dalje izvršenje zaključenog ugovora. Ovaj problem u pravnoj praksi se često povezuje sa institutom promijenjenih okolnosti (klauzula rebus sic stantibus) koju poznaje i Zakon o obligacionim odnosima koji čini glavni izvor ugovornog prava u Federaciji Bosne i Hercegovine. Raskidanje ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti regulirana je od člana 133. do 136. Zakona o obligacionim odnosima.

Rimska pravna izreka pacta sunt servanda (ugovori se trebaju poštovati) nije mogla zadovoljiti potrebe pravnog prometa pa su se počeli i vrednovati instituti poput promijenjenih okolnosti a u cilju nuđenja zadovoljavajućeg rješenja za obje ugovorne strane.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima da bi se moglo govoriti o promijenjenim okolnostima bitno je da se ispune dva osnovna uvjeta i jedan dodatni uvjet. Dva osnovna uvjeta kod primjene instituta promijenjene okolnosti su:
– da su okolnosti nastupile nakon zaključenja ugovora i

– da su okolnosti takve da otežavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog tih okolnosti ne može ostvariti svrha ugovora.

U slučaju Ugovora o TE Bloku 7 nesporno je da su okolnosti nastupile nakon zaključenja Ugovora. Sad se postavlja pitanje da li ove okolnosti otežavaju ispunjenje obaveze kineskog konzorcija ili da li se zbog ovih okolnosti može ostvariti svrha ugovora. Ovaj drugi uvjet je postavljen alternativno.

Dodatni uvjet koji se zahtjeva je da nakon nastupanja novih okolnosti očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi ga po općem mišljenju, bilo nepravično održati na snazi. Ovaj dodatni uvjet se zahtjeva bez obzira o kojoj alternativi drugog uvjeta se radi (otežavanje ispunjenja obaveze jedne ugovorne strane ili nemogućnost ostvarenja svrhe ugovora).

Ugovorna strana pozivajući se na promijenjene okolnosti može zahtijevati raskid ugovora, dok druga strana može predložiti ili se suglasiti da se ugovor pravično izmijeni, u kom slučaju neće biti raskinut. U ovom slučaju, kineski konzorcij je ponudio promjenu ugovora u smislu promjene podizvođača, uvođenjem novog čija bi oprema ispunjavala prvobitne uvjete ugovora samo da nije brendirana kao General Electric. Takva promjena bila bi u skladu s pravnim principom in favorem negotii, tj. održavanje ugovora na snazi. Usklađivanje ugovora kroz ove detalje doprinijelo bi dosljednoj primjeni ovog principa. Prema trenutnim informacijama, JP EP BiH dd Sarajevo ne želi odustati od ovog projekta, ali nije sklona promjeni ugovora koju nudi kineski konzorcij. Međutim, takav stav je neodrživ – ugovor se ne može ispuniti bez promjene. Budući da se izgradnja ove TE Bloka 7 nalazi na vrhu liste energetskih objekata od javnog interesa i da je odavno planirana u dokumentima i energetskim strategijama nadležnih institucija, ova mogućnost promjene ugovora koju nudi kineski konzorcij trebalo bi ozbiljno razmatran. Raskid ugovora od strane EP BiH dd Sarajevo ne bi bio posljednje i racionalno rješenje (ultimum refugium).

Posljedice i šanse

Prema sadašnjim saznanjima, ako se bude išlo na raskid ugovora, ugovorne strane bi se našle pred međunarodnom arbitražom u Beču. To znači da je u važećem Ugovoru stipulirana klauzula o arbitražnom modelu kojom ugovorne strane povjeravaju na rješavanje bilo kakav spor u odnosu na Ugovor, a tu spada i eventualno posezanje za raskidom Ugovora. Brojne su prednosti koje bi kineski konzorcij imao ako dođe do arbitražnog spora jer očito je da ova ugovorna strana ”daje sve od sebe” i želi da održi ugovor na snazi te traži najbolja zamjenska rješenja u skladu s najboljim standardima. Ugovor se i zaključuje da bi bio izvršen a ne da bi se raskidao zato i ta činjenica bi igrala veoma važnu ulogu kod rješavanja eventualnog arbitražnog spora što bi išlo in favorem kineskog konzorcija, a in peius EP BiH d.d. Sarajevo. Ukratko, Federacija Bosne i Hercegovine bi ponovo izgubila jednu veliku energetsku šansu kao što se to desilo u prethodnim neuspjelim projektima. Period od sedam godina od zaključenja Ugovora je pokazao i tromost donošenja odluka sa bh strane u cilju realizacije ugovora. Izvršavanju ugovora moraju doprinositi obje ugovorne strane, jedna da ponudi izvršenje a druga da preuzme sve aktivnosti kako bi to rješenje preuzela. Kineski konzorcij je bio strpljiv prema odugovlačenjima bh strane, hoće li sada kada se pojavio problem za izvršenje jednog dijela ugovora kineskog konzorcija bez njegove krivice, bh strana biti tolerantna ali ne na svoju štetu već u cilju zaštite javnog interesa i nastavka realizacije ovog projekta.

U ovom promišljanju akcenat je stavljen na pravni ugao projekta izgradnje TE Blok 7 mada ni drugi uglovi gledanja na ovo pitanje nisu manje važni i većina njih govori u prilog održanja i realizacije projekta (energetski, ekonomski, izvozni, socijalni i dr.). Stoga, imajući u vidu da je ovaj projekt od javnog interesa za Federaciju BiH, a samim tim Bosnu i Hercegovinu pogotovo u svjetlu enormnog povećanja cijena energenata u svijetu mišljenja smo da bi odustajanje od ovog projekta značilo mnogo veću štetu nego korist po cjelokupno društvo.

(Autor je sudac arbitar Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH. Stavovi su lični stavovi autora i ni na koji način nisu povezani sa zvaničnim stavovima institucije za koju radi ili je angažiran).

Komentari