Prošlo je 15 godina kako je Dragan Čović na čelu HDZ-a Bosne i Hercegovine, a u tom se razdoblju svašta događalo.
Naime, Čović je preživio nekoliko domaćih jakih lidera u dominantnim bošnjačkim političkim strankama. I među hrvatskom politikom u BiH dogodilo se svašta.
HSS-NHI, koji je bio važan faktor, potpuno je nestao, kao i Lijanovići i nekoliko jakih pravaških stranaka.
Ostao je konstanta
Otkako je na čelu HDZ-a, nastala je i HDZ 1990, HRS, a devedesetka je uspjela proći put od zenita do potonuća. U politici se svašta mijenjalo, ali Čović je ostao konstanta.
Preživjeli smo i 2010. i SDP/HSP koaliciju, a Komšić je osvojio čak tri mandata u Predsjedništvu BiH. Održan je i obnoviteljski sabor Hrvatskog narodnog sabora u BiH.
Sam Čović imao je nekoliko grešaka, a ovo su neke od njih.
Primjerice, Marina Pendeš je prošetala uz Komšića na jednom događaju Oružanih snaga BiH i tako je legitimirala člana Predsjedništva za kojeg je cijela njena stranka ustvrdila da je – nelegitiman, a Čović joj nije uputio čak ni javnu opomenu.
Nisu otvoreni uredi HNS-a u Bruxellesu
Također, nije učinjeno ništa oko famoznog dvostrukog koefcijenta kojim Kanton Sarajevo dobiva više novca od indirektnih poreza za razliku od ostalih kantona. Gotovo nikakva pravna pomoć nije pružena šestorki u Haagu. Nisu ni otvoreni uredi HNS-a u Bruxellesu i Washingtonu, što je bilo najavljeno.
Odustalo se od jadransko-jonske autoceste kroz BiH je nešto do čega je došlo za Čovićevog predsjedanja HDZ-om, a Sveučilište u Mostaru i SKB Mostar kao neki od važnih projekata nisu zaživjeli.
Učvršćivanje stranke
Ono što je dobro u tih 15 godina jest učvršćivanje stranke i nametanje narativa o ravnopravnosti i konstitutivnosti naroda u BiH dijelu europskih institucija i “političkom Zagrebu”.
Presuda Ustavnog suda u slučaju Ljubić pozitivna je stvar koja je obilježila tu eru. Međutim te su pobjede slabe jer temeljna pitanja, poput institucionalne ravnopravnosti i konstitutivnosti Hrvata i pravednije raspodjele javnih prihoda, nisu riješeni, a s vremenom postat će rak rana bosanskohercegovačkih Hrvata.
Čovićevo vrijeme u stranci je nepoznanica
Ljudi bliski HDZ-u smatraju da je Čovićevo vrijeme u stranci nepoznanica te kažu kako može sutra otići u mirovinu, a može vladati još 15 godina.
Oponenata, barem onih otvorenih, u stranci nema. Nitko se do sada nije “zalizao” i pokazao tendenciju da zauzme prijestolje. Je li razlog za to iskustvo koje je doživio Božo Ljubić ili neki drugi faktor – nije jasno.
Ljubić pokušao postati novim liderom bh.Hrvata
Ljubić je pokušao postati novim liderom bh. Hrvata, a znamo kako je to završilo. Iako je zastupnik u Saboru i vodi Glavno vijeće HNS-a, čovjek je, u liderskom smislu, umirovljen.
Sam Ljubić jednom je prikilom na nekom NGO seminaru objašnjavao kolegama iz Banjaluke kako je zbog hrvatskog pitanja žrtvovao unutarhrvatski pluralizam u BiH, kako se ne bi ponavljale alijanse i platforme.
Istaknuti HDZ-ovci kažu da bi u slučaju Čovićevog odlaska neminovan bio “Sanader scenarij” i u HDZ-u.
Prijelazno rješenje do izbora novog predsjednika bi, kažu, bio netko poput Borjane Krišto, a jednako kako je Karamarko zauzeo sustav – tako bi i na čelo HDZ-a BiH došao netko “iznutra”, ne, dakle, nužno iz HDZ-a, ali čovjek iz sustava, piše Bild.ba.
Do sada se nitko nije pokazao mogućim nasljednikom na čelu stranke
Broj takvih kandidata nije velik, a tko bi se među njima iskristalizirao, pitanje je za bolje upućene HDZ-ovce.
Doduše, ima nekoliko osoba koje i sada obnašaju funkcije u HDZ-u, a srednjih su godina, ali se nitko takav do sada nije brendirao i pokazao mogućim nasljednikom na čelu ove stranke.
U kuloarima, kako piše Bild, spominjalo ime i sadašnjeg rektora Sveučilišta u Mostaru, ali on sam nije pokazao da ima tu ambiciju. Barem javno.
Milo Đukanović
No, u svakom slučaju, na području bivše države postoji još jedan primjer koji govori da 15 godina nije puno, a to je crnogorski lider Milo Đukanović koji je na vlasti duplo više od Čovića.
Đukanović je, međutim, oformio funkcionalnu državu dok je Čović za sada miljama daleko od tog, piše Bild.ba.
