Prema anketi The Washington Posta i televizijske kuće ABC News, bivši potpredsjednik SAD-a Joe Biden od prošloga tjedna ima čak 10 posto prednosti u odnosu na Donalda Trumpa. Da se danas održavaju izbori, za Bidena bi na nacionalnoj razini glasalo čak 53 posto građana, a za Trumpa samo 43 posto. Valja naglasiti da se američki predsjednik ne bira popularnim glasom, već brojem osvojenih elektora po saveznim državama, ali je razlika postala toliko velika da nije izgledno kako bi Trump i ovoga puta uspio taktički pobijediti. Barem ne u ovome trenutku. Nastavak je to trenda naglog pada popularnosti aktualnog stanovnika Bijele kuće, čijem rejtingu prije samo nekoliko mjeseci nije uspio naštetiti niti opoziv, piše Euractiv.
Od sredine veljače, SAD je poharao koronavirus, preko noći je krahiralo gospodarstvo koje je još početkom godine bilo u cvatu, a na tržište rada došlo je gotovo od 40 milijuna nezaposlenih građana koji su zbog pandemije izgubili svoja radna mjesta. Bilo je jasno da će se nezahvalan i neočekivan splet okolnosti morati odraziti na predizborne ankete.
Međutim, samo 156 dana prije predsjedničkih izbora, Trumpova administracija se apsolutno ne snalazi u krizama koje se nezaustavljivo multipliciraju. Ubojstvo Afroamerikanca Georgea Floyda, zbog kojeg trenutno vladaju neredi diljem SAD-a, bilo je samo posljednji element u nizu promašene strategije njegovog stožera. Štoviše, nedostatak vodstva predsjednika u jeku nezapamćene krize ovoga su vikenda kritizirali i donedavno odani konzervativni mediji, među kojima se našao i Fox News. Ta je mreža Trumpu osobito zamjerila sukob s Twitterom zbog kojeg je predsjednik odlučio potpisati izvršnu uredbu za koju mnogi, a među njima i legendarni voditelj na Fox Newsu Chris Wallace, smatraju da šteti prvom amandmanu i narušava slobodu govora.
No, kako se u politici, posebice onoj visokoj, ništa ne događa slučajno, to pravilo vrijedi čak i za Trumpov stožer. Naime, njegovi su se savjetnici odlučili za vrlo riskantnu taktiku koja bi im se u studenom mogla obiti o glavu. Računajući na to da je ključ Trumpove pobjede bilo preokretanje bijelih birača iz američkih predgrađa koji su 2012. godine glasali za Obamu, Bijela kuća trenutno pokušava njihov fokus usmjeriti prema pitanju sigurnosti i opasnosti koju predstavljaju neredi u jeku pandemije.
Trump, koji je poput Bidena odrastao u eri u kojoj su se građanska prava Afroamerikanaca tek počela formirati, računa na činjenicu da bijela srednja klasa nema običaj demonizirati represivni aparat, pa izbjegava kritizirati policiju zbog prekomjernog korištenja sile već njihov angažman pokušava predstaviti kao sigurnost od zločina. Upravo zato, odlučio se na korištenje kontroverznih krilatica koje su u prošlosti bijelim građanima iz predgrađa ulijevale sigurnost. Međutim, njegova je strategija, barem trenutno, samo dolila ulje na vatru. Ispostavilo se da je ta biračka skupina, koja će uvelike definirati pobjednika izbora 2020., više senzibilizirana na potrebe manjina.
S druge strane, stožer Joea Bidena odlučio se za totalno drugačiji pristup koji, barem u ovome trenutku, daje puno više rezultata. S maskom na licu izašao je na ulice među ogorčene građane, čime je izvjestiteljima dao mogućnost da ga fotografiraju dok čuči uz Amerikance slušajući njihove zahtjeve. Kako zbog krize još uvijek nije izabrao svoju sukandidatkinju na izborima (obećao je da će biti žena), ovo bi taktički bio idealan trenutak da se odluči za Afroamerikanku.
No, još uvijek je rano da se u potpunosti otpiše Trumpov drugi mandat. U američkim se izborima i prije znalo dogoditi da je tijekom utrke isplivao treći kandidat koji je republikancima i demokratima ozbiljno pomrsio račune uzevši im dio glasačke baze, a ove bi godine ulogu trećeg kandidata mogao preuzeti koronavirus.
Više od sto dana političke kampanje je i u mirnodopskom periodu dovoljno da se preokrene sreća. Joe Biden i rezultat koji je ostvario u Južnoj Karolini najbolji su dokaz tome. Jednako kako se Bidenov stožer ne smije ušuškati u prednost koju trenutno ostvaruje, tako se ni Trumpov ne smije uzdati u krilaticu ‘ali tako je bilo i 2016’, računajući na kulturološki i politički fenomen koji je on predstavljao proteklih godina, piše Euractiv.
