Njemačka ima ogromnih problema s pranjem novca

Njemačka čini „premalo“ kako bi u većim razmjerima ušla u trag onima koje vuku konce u organiziranom kriminalu, a koji u globalnim mrežama profesionalno peru novac „od krijumčarenja droge, korupcije, utaje poreza i drugih kaznenih djela“

Stručnjaci o ovom problemu

Ovu izjavu dao je Christoph Trautvetter, stručni savjetnik u „Mreži porezne pravde“ koji je za Transparency International (TI) vodio studiju o pranju novca u Njemačkoj.

O tome koliko se novca „opere“ svake godine u Njemačkoj postoje različiti podaci. U studiji koju je 2016. naručilo Savezno ministarstvo financija, navodi se svota od oko 100 milijardi eura. Europski revizorski sud procjenjuje da se na razini EU-a radi o svoti od oko 250 milijardi eura.

U TI-ju pretpostavljaju da su stvarne svote i puno veće, ali ne mogu navesti točan iznos. „Teško je to procijeniti“, kaže Trautvetter. „Ni obujam ni struktura pranja novca nisu adekvatno istraženi“.


Veliki financijski skandali kao što su Wirecard, Panamski papiri, Rajski papiri, posljednjih godina su pokazali da cirkuliraju „stotine milijardi” ilegalnih sredstava.

Problemi koji su isplivali

„Popis skandala s pranjem novca povezanih s Njemačkom posljednjih godina je dug“, navodi se u studiji. Njemačka, ukazuje se, ima ogroman problem s pranjem novca, a protiv toga ne poduzima adekvatne mjere. Problem je prije svega to što taj problem vlasti i političari ne prepoznaju.

Kao drugo, kriminalcima je olakšano neovlašteno prebacivanje velikih količina novca u inozemstvo ili njegovo ubacivanje u ekonomske tokove preko trgovaca komercijalnom robom, onih koji se bave umjetninama ili agenata za prodaju nekretnina.

Na trećem mjestu je „anonimnost“. „Iako već 20 godina postoji propis da banke moraju znati tko su im klijenti, to ipak nije tako u praksi“, kaže Trautvetter. Četvrta točka su „jako mali kapaciteti istražnih organa“ u Njemačkoj. Nedostaje, kako se navodi, specijalizirana financijska policija.

Kako riješiti ovaj problem?

„Država se više ne može oslanjati samo na napore financijskih institucija koje su dužne prijaviti slučaj ako sumnjaju“, kaže Trautvetter. „Ona ih mora bolje podržati, podići svijest i povećati kontrolu, ali i da na odgovarajući način sankcioniraju kršenja zakona”.

U studiji se preporučuje uvođenje registra transparentnosti i nekretnina, ali i poboljšanje statistike i ciljane analize novčanih tokova. Zatim, jačanje nadzora pranja novca u financijskom i nefinancijskom sektoru, angažiranje dodatnog osoblja u specijaliziranim državnim institucijama i povećanu suradnju na razini EU-a i na međunarodnoj razini.

Transparency polazi od toga da će optužbe iznesene u novoj studiji na ovaj ili onaj način doći i do Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) koju je još 1989. godine osnovala skupina G7 industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta. Ta međunarodna organizacija postavlja svjetske standarde u borbi protiv pranja novca, financiranja terorizma i financiranja oružja za masovno uništenje, i radi na tome da ih države provode zakonito i učinkovito.

Kada je FATF 2010. posljednji put provjeravao Njemačku, ta zemlja nije ispunila toliko puno kriterija da je Njemačkoj prijetilo da se nađe na crnoj list, kaže Ohme. On očekuje da će FATF Njemačkoj i na predstojećem ispitivanju dati lošu ocjenu, jer je ta zemlja „još uvek prijemčiva“ na pranje novca. Njemačka sada, dodaje on, mora iskoristiti tu provjeru „kako bi konačno ostvarila napredak“, piše Deutsche welle.

Komentari