Za Veljka Belivuka se govorilo da je bio blizak srbijanskoj Vladi i tamošnjim sigurnosnim snagama, pa se New York Times pita što je sad dovelo do uhićenja Velje Nevolje
New York Times raspisao se o mafiji u srpskom nogometu i vezama brutalnih srpskih mafijaša poput vođe navijača Partizana, Veljka Belivuka, poznatog kao Velja Nevolja, sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Organizacija Velje Nevolje optužena je za niz zločina, ubijanja, mučenja, trgovinu drogom i iznuđivanja. On je prošlog mjeseca uhićen, pod sumnjom da je predvodio kriminalnu bandu koju povezuju sa serijom brutalnih ubojstava. Žrtve su prvo mučene, a zatim bi im odrubili glave.
Tajna jazbina na stadionu
Tajna jazbina bande bila je na stadionu beogradskog Partizana.
Soba smještena u zapuštenom restoranu ispod tribina zapečaćena je kao mjesto zločina, a ondje je pronađeno oružje.
Vanjski zid je premazan bijelom i crnom bijelom bojom i ispisano je ime koje koriste navijači Partizana, “Grobari”.
Srpski nogometni navijači imaju dugu reputaciju u ekstremnom nasilju, podsjeća New York Times. Pišu kako je 14 navijača Partizana osuđeno zbog ubojstva navijača francuskog Toulusea, koji je 2009. došao u Beograd na utakmicu protiv Partizana. Ondje je željeznim šipkama prebijen do smrti.
Za Belivuka se govorilo da je bio blizak srbijanskoj Vladi i tamošnjim sigurnosnim snagama, pa se New York Times pita što je sad dovelo do uhićenja Velje Nevolje. Vučić je na konferenciji za medije pokazivao fotografije unakaženih tijela, za koje se sumnja da su žrtve Belivukove bande.
No, gdje leži veza Belivuka i Vučića? U Vladinom priopćenju njega se naziva brutalnim mafijašem čije uhićenje signalizira odlučnost obuzdavanja kriminalne bande.
“Naša poruka je da smo završili s ovom bandom”, poručio je Vučić.
Huligane kontrolira država
Međutim, predsjednik Nogometnog sindikata “Nezavisnost”, Mirko Poledica, tvrdi da nogometne huligane u Srbiji kontrolira država te da oni rade ono što im država naredi.
Rekao je da su nasilni navijači poput Belivuka toliko zastrašujuća sila da je nadzor nad njima uvijek bio prioritet svake vlade koja želi izbjeći nevolje i ostati na vlasti.
Poledica tvrdi da je Belivuk bio sredstvo Vlade koje je iskorišteno za razbijanje prosvjeda te da je na ulicama osiguravao i Vučićevu inauguraciju 2017. godine.
New York Times podsjeća i na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić da je “Belivuk bio daleko od Vučićeva partnera”.
“Imam pouzdane informacije da mu je život bio ugrožen. Jasno je da su kriminalni klanovi razvili snažnu vezu sa sigurnosnim strukturama. Mafija ne bi bila toliko snažna bez podrške”, rekla je Brnabić.
New York Times piše kako su se svi oni koji su govorili da Vučić nešto skriva, našli na udaru provladinih medija. Upravo to dogodilo se Vladimiru Vuletiću, beogradskom profesoru i bivšem potpredsjedniku Partizana, koji je u javnost izašao s optužbama o dogovoru vlade s uhićenim čelnikom bande.
Slobo i sijači smrti
Srbijanska premijerka, pak, tvrdi kako iza tih napada ne stoji njena Vlada. S njom se ne slaže Stevan Dojčinović, glavni urednik Krika, koji okuplja istraživačke novinare. On ističe da su organizirani kriminal u Srbiji i vladini dužnosnici odavno povezani “brutalnom silom prirode”, koju osiguravaju nogometni huligani.
“Političari su se uvijek bojali naših huligana. Bez obzira tko je na vlasti, oni uvijek s njima uspostavljaju partnerstvo”, rekao je Dojčinović.
Problemi u ovom partnerstvu postali su očiti nakon smrti Slobodana Miloševića. Za vrijeme njegove vladavineu ratovima devedesetih, huligani su kao članovi paravojnih skupina, koje je financirala država, sijali smrt i kaos u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, nakon raspada Jugoslavije.
Vučić je, podsjetimo, Miloševiću jedno vrijeme služio kao ministar informiranja. Slobine su sigurnosne službe usko surađivale s huliganima i kriminalcima, a da je Vožd u problemima postalo je jasno kad su ultrasi Crvene zvezde na utakmicama počeli skandirati: “Slobodane, ubij se!”.
Milošević je izgubio vlast 2000. godine, a ultrasi su se pridružili studentima i drugim prosvjednicima u jurišu na zgradu parlamenta u Beogradu.
Kad se Jugoslavija počela raspadati krajem 1980-ih, rani znak predstojećeg rata pojavio se u svibnju 1990. kada je Crvena zvezda otišla na utakmicu u Zagreb. Utakmica je prekinuta nakon što su suparnički navijači izazvali nerede i zapalili stadion.
Vučić se “često tukao”
Među pristalicama Crvene zvezde koji su putovali u Zagreb na utakmicu bio je i Vučić, koji se kasnije pohvalio da se “često tukao” na utakmicama.
Poledica, šef udruge nogometaša, kaže: kako se političari u Srbiji uvijek boje stadiona i njegove strašne snage.
“Znaju da se svako nezadovoljstvo na stadionu može brzo proširiti na ulicu. Oni to žele kontrolirati”, ističe Poledica.
Ne zna zašto su se vlasti okrenule protiv Belivuka, ali nagađa da su Velja Nevolja i njegovi brutalni partneri u zločinu ipak otišli predaleko.
“Svi su znali da su nasilni, da su tukli ljude i prijetili. Ali, odsijecanje glava?”, navodi Poledica.
Bivši potpredsjednik Partizana, profesor Vladimir Vuletić, rekao je da su “Belivuk i Sale Mutavi, koji je ubijen, tribinu Partizana preuzeli nedugo nakon što je Vučić 2014. postao premijer, nakon čega su počeli tuči sve koji su govorili protiv njega.”
“Obični navijači Partizana nikada ga nisu prihvatili kao svog, već kao nekog koga je Vučić ubacio kako bi diskreditirao navijače najvećeg rivala njegovog tima – Crvene zvezde”, piše New York Times, piše Novilist.hr
