Hrvati u Boki kotorskoj obilježili su Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori koji se tradicionalno slavi 13. siječnja kada su 809. godine otkupljene moći sv. Tripuna, zaštitnika Kotorske biskupije i grada Kotora.
Imali su svoju katarzu kroz vjekove, ali posljednjih stotinjak godina izloženi su strahovitim pritiscima od strane sila zla koje tiraniziraju cijelo područje tzv. Zapadnog Balkana, tvrdi Zajednica bokeljskih Hrvata.
“Na hrvatskom narodu u Boki kotorskoj, i Crnoj Gori u cjelini je zadatak da svojom ulogom najstarijeg naroda na tim prostorima preuzmu i ulogu medijatora u pomirbi među ljudima na tim prostorima. Vjera je jako važan element čovjekova življenja, ako se provodi prema poslanjima Božjim”, kako poručuju.
Dodaju kako Republika Hrvatska mora i može učiniti još više za Hrvate u Boki. Diplomatske službe na najvišem nivou u Crnoj Gori unatrag par godina napravile su veliki diplomatski iskorak u službi svome narodu u Boki.
“Legalni i legitimni predstavnici Hrvata u svome radu izloženi su svakodnevnim pritiscima i sigurno im nije lako djelovati. Hrvati moraju shvatiti da samo jedinstvenom i zajedničkom platformom djelovanja mogu postići uspjehe i na društveno političkoj pozornici”, zaključuju.
Navode kako je potrebno da službeni Zagreb, još jedanput pokaže da čvrsto stoji iz autohtonih Hrvata u BiH, Vojvodini i Crnoj Gori. Treba pod hitno preispitati sustav dobivanja hrvatskog državljanstva u Crnoj Gori i tako olakšati djelovanje diplomatskih službi.
“To je prije svega velika pomoć Hrvatima koji na taj način lakše rješavaju svoje egzistencionalne probleme pri zapošljavanju. Hrvatima je temeljna gospodarska aktivnost u Boki od davnina bilo pomorstvo. Mi se trebamo pobrinuti da administrativnim i financijskim mjerama omogućimo Hrvatima da ostvare svoje gospodarske potrebe, kako bi ostali u svojoj domovini”, naglašavaju.
Smatraju da Republika Hrvatska mora donijeti obvezujuće akte u Saboru, kako bi garantirala provedbu pružanja potpore institucijama obrazovanja, zdravstva, kulture, medija te institucijama Katoličke Crkve u Crnoj Gori, pozdravljajući dosadašnje napore, treba učiniti iskorak u obliku posebne financijske pomoći institucijama od strateškog značaja za Hrvate u Crnoj Gori uz puno poštivanje njihove programske i kadrovske neovisnosti i principa projektnog poslovanja usmjerenog na ostvarivanje realnih potreba i rješavanje konkretnih problema; te da se značajnije podupiru projekte kojima se potiče ulaganje u razvoj i zapošljavanje u područjima u kojima će to najbolje doprinijeti zaustavljanju iseljavanja Hrvata i njihovom povratku.
