Afera Wirecard u kojoj je nestalo 1,9 milijardi eura, pri čemu je ta kompanija ostala dužna još 3,2 milijarde eura, kulminirala je svjedočenjem njemačke kancelarke Angele Merkel pred istražnim povjerenstvom Bundestaga.
Tvrtka koja je osnovana na vrhuncu “dot-com bubble” s ciljem pružanja usluga plaćanja putem interneta već je mjesecima tema zbog afere u kojoj je otkrivena teška pronevjera novca, a onda i bijeg Jana Marsaleka, jednog od tvrtkinih direktora, koji je nestao u lipnju prošle godine te se pretpostavlja da se nalazi u Rusiji.
I sada je na red došla sama kancelarka koja je morala odgovoriti na pitanje zašto je žestoko javno lobirala za tu tvrtku samo nekoliko mjeseci prije njezina konačnog pada, odnosno otkrića prijevare za koju se ispostavilo da je najveća u Njemačkoj od završetka Drugog svjetskog rata.
Takva afera škodi njemačkoj reputaciji čestitosti u poslovanju, pri čemu nimalo ne pomaže što je otkrivena ubrzo nakon tzv. Dieselgatea. K tome, u medijskom raspletu ove priče razotkrivene su i veze između politike i biznisa nakon čega je uslijedio val ostavki te istrage o eventualnom kriminalom djelovanju.
Merkel: Tada nisam znala
Iz administracije se tvrdi da Merkel nije u to vrijeme znala da u Wirecardu ima nekih nepravilnosti koje su razotkrivene nakon što je u bilanci tvrtke pronađena rupa od 1,9 milijardi eura. Problem je u tome što ima zastupnika njemačkog parlamenta koji smatraju da je u slučaju Wirecarda njemačka vlada bila pristrana prema kompaniji te je zažmirila na optužbe za neregularnosti u poslovanju koje su očito dovele do njezine propasti. Tako su u Bundestagu Angelu Merkel pitali i zašto je pri posjetu Kini u rujnu 2019. uopće spomenula planirano Wirecardovo preuzimanje jedne kompanije u Kini te je li tvrtku podupirao i neki viši dužnosnik njezina kabineta.
˝Kancelarka je lobirala za Wirecard kod najmoćnijeg čovjeka u Kini˝, rekao je Fabio De Masi, jedan od zastupnika koji će voditi javnu istragu pitajući se zašto je to za Merkel bio takav prioritet. Kancelarka je zanijekala pogrešku oko puta u Kinu.
˝Ono za što se zna od rujna 2020. o Wirecardu nije bilo poznato 2019. Nije bilo razloga misliti da je bilo ozbiljnih nepravilnosti, unatoč napisima u tisku˝, kazala je Merkel. Cijela je stvar otvorila i pitanje blagonaklonosti njemačke administracije prema poduzetništvu prema kojem je često previše popustljiva.
˝U Njemačkoj se trebate držati pravila, no ako to ne činite, ništa vam se neće dogoditi. Kazne su smiješne˝, rekao je za Reuters Stephan Klaus Ohme iz Transparency International. Tvrtka Wirecard počela je prije 20 godina kako je počinjala većina tvrtki koje se bave financijskim uslugama. Bila je dobar kanal za one koji su se bavili internetskim kockanjem i klađenjem ili internetskom pornografijom. Umjesto da se novac šalje izravno sa svojih kreditnih kartica ili sa svojeg računa, on se uplaćuje na Wirecard te onda s njega na račune online kockarnica ili kladionica, PornHuba ili nekog sličnog portala za pornografiju. Privatnost bi na taj način trebala biti zajamčena. Kod Wirecarda je, međutim, bilo čudno što je ta kompanija prilično brzo stekla ugled i postala njemačkom tehnološkom pričom o uspjehu pa je u jednom trenutku ostvarila vrijednost od čak 25 milijardi eura. Nikome nije bilo jasno kako je to uspjelo internetskom novčarskom servisu. Pri tome su dionice tvrtke bile izlistane i na burzama.
Ključni je igrač barun
No, kako je tvrtka rasla, usporedo su je pratile i optužbe za nepravilnosti u poslovanju što je kulminiralo nizom istraživačkih napisa u The Financial Timesu u kojima su se pojavljivali i zviždači koji su objavljivali i interne dokumente kompanije. Godinu dana kasnije, tvrtka je propala, a Markus Braun, njezin dugogodišnji direktor, dao je ostavku, ali je ipak uhićen. Jan Marsalek, glavni operativni direktor, otpušten je, no pobjegao je te je i dalje tražen. U stečajnom je postupku otkaz dobilo 730 zaposlenika, kompanija je raspuštena, a preostala sredstva rasprodana su za samo 100 milijuna eura. U svemu je tragična figura Markus Braun koji je tvrtku spasio vlastitim novcem krajem “dot-com balona”. Uspio je konsolidirati kompaniju te ju je usmjerio prema poslovanju s online kockarnicama, kladionicama i pornografskim stranicama. Ne toliko moralno, ali isplativo. Ali, “zanimljive” prakse Wirecarda počinju već 2005. kada tvrtka dospijeva na burzu. To nije napravljeno redovitim, nego obrnutim putem, tvrtka je kupila InfoGenie AG koji je bio pred izbacivanjem s burze zbog velikog pada vrijednosti te je tako zauzela njegovo mjesto na burzi. Pravi uspon počinje 2014. kada se osnivaju podružnice u Australiji, Novom Zelandu, JAR-u, Turskoj, kupljena je slična usluga od Citigroupa pa je Wirecard počeo poslovati i u SAD-u, na sličan način i u Južnoj Americi. A onda je u Wirecard 2019. uložio i japanski div SoftBank, a zatim je kupljena i kineska tvrtka AllScore Payment Services.
Upravo se zbog te zadnje akvizicije sada i javno propituje Merkel. Posebno je težak njezin položaj jer je, izgleda, ključni čovjek u svemu njezin bivši ministar gospodarstva Karl-Theodor zu Guttenberg (on je barun, a supruga mu je prapraunuka Otta von Bismarcka). Koliko su Angela Merkel i drugi u njezinu kabinetu znali o lažiranju bilance tvrtke i drugim malverzacijama trebalo bi se sada i otkriti.
˝Nema 100-postotne zaštite od kriminalnog ponašanja˝, zaključila je kancelarka Merkel, piše Večernji list
