VRH HDZ-a NAJAVIO SASTANAK Tko je kriv za gubitak izbora? Miroslav Škoro, Milan Bandić ili opet crni labud?

Zajednička sjednica Predsjedništva i Nacionalnog vijeća najavljena je za utorak, 7. siječnja. Počet će u 18 sati, a najvjerojatnije će riječi biti o analizi rezultata predsjedničkih izbora, na kojima je pobijedio Zoran Milanović, a izgubila aktualna predsjednica i HDZ-ova kandidatkinja, Kolinda Grabar Kitarović.

Traži se krivac

Već nakon rezultata izlaznih anketa počelo je traženje krivca za gubitak izbora, a nakon što su pročitani prvi privremeni rezultati, počele su i javne optužbe koje se i dalje nastavljaju.

General Ljubo Ćesić-Rojs bio je prvi koji je imenom i prezimenom ‘prokazao’ krivca: “Ja sam im i ranije govorio da ne treba stavljati u kampanju i Vasu i Anušića, a oni su i još ih pojačali. Pa evo im!”, rekao Rojs koji je pozvao na hitne unutarstranačke izbore.

Miro Kovač nije bio toliko jasan, no smatra kako je očito da su birači u Hrvatskoj, posebno birači HDZ-a i desnoga centra koji su tradicionalniji i konzervativniji, drugi put poslali jasnu poruku nakon izbora za Europski parlament.



“Ta se poruka, čini mi se, nije dovoljno shvatila u HDZ-u i zato danas imamo ovakav rezultat, koji je za nas loš. On nije pobjednički i mi ćemo u HDZ-u neke stvari morati promijeniti kako bismo bili spremni za parlamentarne izbore. Na ovakav način ne možemo ići na parlamentarne izbore”, naglasio je Kovač koji je čestitao Zoranu Milanoviću na izglednoj pobjedi.

Nakon što se saznalo kako je nevažećih glasačkih listića bilo 4,35 posto odnosno 89.415, neki su pohitali optužiti Miroslava Škoru da je svojim pozivom baš on kriv što desnica nije ujedinjeno stala iza Kolinde Grabar-Kitarović i da je on bar dijelom kriv za gubitak izbora. Podsjetimo, u prvom izbornom krugu bilo 22. 218 nevažećih listića, što je daleko manji broj, međutim slično je bilo i prije pet godina; u drugom krugu predsjedničkih izbora bilo 60.728 nevažećih glasova, a u prvom 27.791.

S druge strane, u odnosu na prvi krug, na izbore je izašlo otprilike 130 tisuća građana više. Razlika između Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović je 104.901 glasova, dok je nevažećih 89.415 (4,35 posto). Dakle samim time svima bi trebalo biti jasno da čak i kad bi svi oni koji su poništili glasačke listiće dali svoj glas Kolindi Grabar-Kitarović, ona još uvijek ne bi imala dovoljno za pobjedu.

Apstinencija birača Milanoviću je donijela pobjedu

Ono što sigurno jest odnijelo prevagu na stranu Zorana Milanovića je apstinencija birača. Naime HDZ je u svojoj predikciji, za koju su mediji zgodno doznali par dana prije izbora, računao na veću izlaznost. Njihova računica bila je da će na izbore izaći 57 posto birača. No, na kraju se pokazalo da je na izbore izašlo 54,9 posto birača, odnosno 130 tisuća manje, a najveći podbačaj bio je u Zagrebu.

Naime HDZ ova zagrebačka organizacija koju već sedam godina vodi Andrija Mikulić i koja je zbog postizbornih kombinacija s Milanom Bandićem postala potpuno neprepoznatljiva u potpunosti je podbacila. Naime Milanović je u Zagrebu dobio čak 74 tisuće glasova više od Kolinde Grabar-Kitarović, a od izbora je apstiniralo čak 52 tisuće birača manje od predviđanja HDZ-ovih analitičara. Podsjetimo, 2015. godine Ivo Josipović je u drugom krugu u Zagrebu dobio tek nešto više od 15 tisuća glasova od Kolinde Grabar-Kitarović.

Kriviti Miroslava Škoru ili pojedince u HDZ-u, odnosno politiku vrha HDZ-a koji se sa svim mogućim alatima ‘pretrgao’ donijeti pobjedu svojoj kandidatkinji, a s druge strane umanjivati ili zanemariti višegodišnje zanemarivanje birača i članova HDZ-a u Zagrebu i inzistiranje na koaliciji i podršci, Zagrepčanima, a i šire, najomraženijeg političara, u najmanju ruku politički je nepismeno.

Ista desnica koja napada Plenkovića dovela je Sanadera na vlast

Optužbe da je politika vrha HDZ-a jedini krivac za poraz Kolinde Grabar-Kitarović nije ništa drugo nego pokušaj krajnje desnih snaga u HDZ, koji makijavelistički parazitiraju u toj stranci još od kad ih je Ivo Sanader za svoje potrebe iskoristio na splitskoj rivi, da izbore bolju startnu poziciju za unutarstranačkim izborima.

Ne zaboravimo, ta ista desnica, koja ne slijedi ni jednu desnu političku misao osim etničkog nacionalizma, (zato ćemo ih stavljati u navodnike ubuduće) 2000-ih dovela je Ivu Sanadera na vlast, istog onog koji je kasnije hvatao hrvatske generale i izručivao ih Haagu. Istog onog Sanadera koji je napravio najveću koruptivnu hobotnicu i ostavio Hrvatsku u ekonomskim ruševinama, ali koji im nije smetao dok je nosio torbe novca.

Ista ta “desnica” zabila je Tomislavu Karamarku nož u leđa i kad je trebalo, dogovorila  je koaliciju s HNS-om i Bandićem te izmislila kandidata Miroslava Škoru kojeg je, dok je bilo nade da će pobijediti, poskrivećki podupirala da bi i njemu nemilosrdno zabila nož u leđa i proglasila ga Jugoslavenom, komunistom, boljševikom, udbašem i mnogo čim drugim.

A kad je stožer Kolinde Grabar-Kitarović odlučio aktivirati Milijana Brkića kako bi dobio izbore, on nije uspio motivirala istinske demokršćanske ili konzervativne birače jer Brkića javnost ne doživljava demokršćaninom i konzervativcem već isključivo pripadnikom te stare premrežene i klijentelističke “desnice” od koje bi se HDZ pod hitno trebao odmaknuti kako bi mogao nastaviti dobivati izbore.

Poruka Plenkoviću nije da treba zaokrenuti desno, već da je došlo vrijeme za katarzu

No možda je i došlo vrijeme da HDZ prođe bratoubilački rat kako bi taj pokret napokon prošao potpunu katarzu. Tako bi napokon možda uspio odstraniti koruptivne metastaze i premreženi klijentelizam o kojem je govorio Davor Ivo Stier, i koji se najčešće nalazi među onom grupom koja se naziva “desnicom”. Jedino tako, jer u HDZ-u ne može drugačije. Možda bi HDZ tako prestao biti pokret, i napokon postao moderna, narodnjačka i demokršćanska stranka, kako je Plenković naziva.

Poruka koju je 130 tisuća apstinenata od izbora poslala Plenkoviću nije želja biračkog tijela za zaokretom u desno, već konačni početak borbe s ortačkim namještanjem poslova, klijentelizmom i s politikama kojima se pogoduje pojedincima, a što je nasljeđe mentaliteta kakav je prevladavao u SFRJ, a kojeg u Hrvatskoj danas njeguje HDZ-ova “desnica”.

No to je i zamka u koju bi Stier mogao upasti. Naime, s obzirom na to da Stier predstavlja istinski politički desni, konzervativni dio HDZ-a koji se u ovoj stranci od dolaska Plenkovića osjeća kao navijač Crvene zvezde usred Splita, on prvi bi se trebao odmaknuti od “desnih” snaga koji silom žele “smaknuti” Plenkovića. Stier je, podsjetimo, već otvoreno kritizirao Plenkovića zbog stranačkih lista na lokalnim i europskim izborima, ulaska u koaliciju s HNS-om i zbog Istanbulske konvencije i znao je uputiti kritike i oko ekonomskih i demografskih tema te zbog nepotizma, klijentelizma i raširene korupcije.

No ako se Stier u javnosti nastavi izjednačavati s retrogradnim desnim krilom HDZ-a mogao bi iza unutarstranačkih izbora pasti u politički zaborav, a to bi bila ogromna šteta za političku scenu u Hrvatskoj.

Stier je žestoki antikomunist. Možda i žešći od Franje Tuđmana, no Stier, za razliku od krajnje desnice u HDZ-u za loše stanje u zemlji okrivio manjine ili neoliberalne krvi žedne kapitaliste, već klijentelizam, ortački kapitalizam, nepotizam i komunisitčki mentalitet koji predvladava u svim strankama pa i HDZ-u.

Onih 130 tisuća apstinenata od izbora poruka je upozorenja Plenkoviću, ali i cijelom HDZ-u. Imate izbor: ili ćete krenuti krupnim koracima naprijed kako je to htio Franjo Tuđman i hrvatski narod 1989., ili ćemo po “ćaćinom receptu” i zbog “desničarskih” načina rada ostati banana republika i uživati istu etiketu kao i Vučićeva Srbija.

Komentari