Instalacija ‘Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik’ Riječkog umjetnika Nemanje Cvijanovića, koja će u suštini biti velika betonska zvijezda petokraka postavljena na vrh Riječkog nebodera na Korzu, izazvale je reakcije i prije nego je vidjela svjetlo dana. Najavljeni datum instaliranja instalacije je 3. svibnja 2020. godine, što je ujedno i 75. obljetnica oslobađanja Rijeke od fašizma. Instalacija će biti dio programskog pravca u sklopu Europske prijestolnice kulture ‘Doba moći’ unutar kojega će se predstaviti turbulentna povijest Rijeke, grada kojim su posljednjih stotinu godina vladala različita državna uređenja i koji je preživio okupacije, te na kraju društveno-političke revolucije. Ideja je predstaviti povijest Rijeke kao metaforu za povijest čitave Europe.
Tko je Nemanja Cvijanović?!
No tko je Nemanja Cvijanović, umjetnik koji je dodatno uzburkao i ovako nemirne ideološke vode i zbog kojega je bivši ministar kulture i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović prozvao ministricu kulture Ninu Obuljen-Koržinek. Prema wikipediji, slikarstvo je diplomirao 1998. godine na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, Magistrirao je na studiju Projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti na Fakultetu za dizajn i umjetnost također Veneciji. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, HDLU-a Rijeke i HDLU-a. Profesionalno surađuje s talijanskom galerijom T293 iz Napulja. U Rijeci osniva sa kolegama međunarodnu galeriju SIZ – Samoupravna interesna zajednica – Udruženje autora koji kolektivno pristupaju tržištu umjetnosti. Živi i radi u Rijeci i Veneciji.
Umjetnik iza sebe ima niz radova i instalacija koje se isključivo progovaraju o ideološkim stavovima samog umjetnika. Tako između ostaloga bavi se sudbinom biste Moše Pijade autora kipara Antuna Augustinčića, uklonjene iz predvorja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, osporavanjem povijesnih mitova koji proizlaze iz Bašćanske ploče kao simbola nacionalnog identiteta, kroz instalaciju – Pravilo disanja, klopka za Velog Jožu, pa do Spomenika sjećanja na ideju o Internacionali, gdje umjetnik slavi i oživljava ostatke kolektivne memorije koja se odnosi na ideju o revoluciji i klasnoj borbi, a gdje kroz himnu međunarodnog proletarijata pod čijim taktovima su zatvarani, mučeni i ubijani tzv. Izdajnici revolucije, neistomišljenici, potencijalno opasni intelektualci, nepodobni seljaci i radnici, homoseksualci, te svi ostali nepoželjni i drugačiji.
Treba istaknuti i performans, službenog naziva Manifestacija nezavisne scene, 2009. Nemanje Cvijanovića u sklopu ‘Operacije grad’ gdje je okupio i honorirao sudionike kako bi glumili prosvjednike na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Ovim performansom pita se spomenuti umjetnik ‘zašto šutimo?
Istinski predstavnik postmoderne
Dakle možemo reći kako Nemanja Cvijanović spada u red istinskih predstavnika postmoderne koji su stvaranje i estetiku zamijenili reciklažom, performansima i beskrajnim socio-kulturnom i ideološki kompromitiranim provokacijama. Trebalo bi također vidjeti koliko će programski pravac ‘doba moći’ zaista dosljedno predstaviti Povijest Rijeke, odnosno hoćemo li također vidjeti nekakav dvometarski spomenik D’Annunziu talijanskom okupatoru čiju vladavinu Rijekom i danas slave simpatizeri njegovog lika i djela?! Jer na kraju krajeva i to je dio povijesti Rijeke, Možda bi, kao dio istoimenog programskog pravaca u sklopu Europske prijestolnice kulture bilo zgodno objesiti višemetarski portret Mussolinija na Guvernerovu palaču u Rijeci, pa da se podsjetimo i tog razdoblja Riječke povijesti, no nekako se čini kako se to neće dogoditi.
Primitivno licemjerje apologeta od javnog novca
Prema informacijama Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, koji priprema, provodi i financira projekt, postavljanje predmetne skulpture na Riječki neboder stajat će 74 500 kuna, dok će neto honorar Nemanji Cvijanoviću iznositi 5000 kuna, te još dodatnih 2000 kuna za troškove osiguranja nakon postavljanja petokrake. Dakle tu cijenu ćemo svi mi platiti kako bi pojedinac mogao kroz ‘umjetnost’ nametati svoja vlastita ideološka stajališta.
Zvijezda petokraka je simbol bivše Jugoslavije. Možda je ta petokraka i bila simbol otpora nacizmu, odnosno fašizmu i služila na čast onima koji su se u Narodno oslobodilačkoj borbi borili u njezino ime. No nakon što ju je bivši komunistički režim okaljao, a posljednji grumen blata na nju bacio Miloševićev režim, preko kojega je ta narodna armija s tom istom petokrakom na glavi okaljala i ono malo časti, ako ju je uopće i imala ratnim zločinima i kulturocidom koji je počinila što u Hrvatskoj, što u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada se otkriva jedno vrlo primitivno licemjerje apologeta te iste petokrake, pa tako i dotičnog umjetnika koji u isto vrijeme kroz svoje perfromanse i instalacije, između ostalog moralizira nad apologetama ustaškog, odnosno fašističkog režima. Kada bi se vodili filozofijom spomenutog umjetnika, vrlo brzo bi mogli doći do ideje kako je i masakr u Vukovaru, ili genocid u Srebrenici bio tek umjetnički performans, a ne ono što je zaista bio.
Ideološka uključivost
Ovdje se ne radi o ravnopravnom prikazu Riječke povijesti kao metafore za Europsku povijest, već ovdje govorimo o korištenju Rijeke kao Europske prijestolnice kulture za propagandu ideološke zaluđenosti dijela hrvatske, ali i europske umjetničke scene koja je maskirana, doduše ne previše uspješno, u kulturni projekt koji navodno promiče uključivost i različitost. Kada detaljnije pogledamo što se trenutno u Rijeci prodaje pod kulturu i umjetnost, onda jedino možemo razgovarati o ideološkoj uključivosti bez ikakve različitosti.
