Tatjana Korceba-Huić: Pravi val zatvaranja trgovačkih društava očekujemo sljedeće godine, doći će do ovrha, ugrožavanja egzistencije

women in adria, udruga poreznih obveznika lipa,

Izmjene Zakona o doprinosima koje su na snagu stupile početkom godine posebice su pogodile poduzetnike početnike te žene u poduzetništvu, a zbog toga nas u veljači 2020. očekuje val zatvaranja poduzeća, poručila je u utorak Udruga poreznih obveznika Lipa.

Kako je istaknuto na konferenciji za medije Udruge Lipa na kojoj je predstavljen projekt te zakonske izmjene ministar financija Zdravko Marić obrazložio je zloupotrebama od strane pojedinih direktora i članova uprava koji prijavljuju manje od osam sati radnog vremena, pa su sada svi prisiljeni se prijaviti na puno radno vrijeme, odnosno za to vrijeme plaćati doprinose.

O problemu na kojeg trenutno upozorava trenutno jedino Udruga poreznih obveznika Lipa razgovarali smo s članicom izvršnog odbora udruge Tatjanom Korcebom-Huić. 

Država građanima onemogućava rad u startu

Izmjene Zakona o doprinosima koje su na snagu stupile početkom godine posebice su pogodile poduzetnike početnike te žene u poduzetništvu, a zbog toga nas u veljači 2020. očekuje val zatvaranja poduzeća, poručila je u utorak Udruga poreznih obveznika Lipa. Zbog uvođenja novog Zakona o doprinosima koji je na snazi od 1. 1. 2019., Vaša udruga pokrenula je projekt Dajte nam da radimo. O čemu se radi?



Čim je Zakon najavljen, u kolovozu 2018., Lipa, udruga poreznih obveznika, je reagirala priopćenjem tražeći da se prijedlog povuče, jer bi mogao prouzročiti puno problema mikropoduzetnicima, naročito početnicima. Naime, naši poduzetnici-početnici su uglavnom ‘poduzetnici iz nužde’, te nemaju neko financijsko zaleđe. Uglavnom se novci posude, isplaniraju troškovi za godinu-dvije-tri, te se pazi na svaku kunu.

Uvođenje jednog novog troška, koji nije zanemariv, te prelazi 24.000,00 godišnje i premašuje temeljni kapital d.o.o., prognozirali smo, i ne samo mi, da će mnoge baciti na koljena. Bez obzira na argumente nas koji smo reagirali, izmjene Zakona su donesene i on je stupio na snagu.

Od početka 2019. smo s raznih strana čuli da je među poduzetnicima panika, da se tvrtke zatvaraju te smo odlučili pokrenuti projekt u cilju ukidanja ovog ograničavajućeg pravila i troška. Naime, poduzetničke slobode su ugrožene vladinom direktivom. Ne samo slobode, opstanak. Zašto netko to radi četiri sata, mora plaćati doprinose na osam?! Zašto se početnicima ne osigura manje fiksnih nameta, kako bi počeli proizvoditi i stvarati prihod? Ovako su onemogućeni u startu, bez imalo razumijevanja. 

Tatjana Korceba-Huić: “Zašto netko ne bi radio tri sata, ili dva, i doprinose plaćao proporcionalno radnom vremenu? Jer on/a plaća. U proračun”

Projekt smo pokrenuli u rujnu 2019., i nazvali ga Dajte nam da radimo. Jer vlada, kao i sve do sad, direktno ili indirektno sputavaju ljude da rade, proizvode, dodajući im nove financijske i administrativne terete čim registriraju tvrtku i po sili zakona vlasnik dobije naziv-direktor. Valjda misle da s tim nazivom automatski na žiro račun stiže prihod, a direktora čekaju ured, tajnica, BMW i vozač?

Marić je uvođenjem ovog zakona zbog nekolicine indirektno sve poduzetnike nazvao lopovima. Izgleda kako njegova izjava da onaj tko ne može zaraditi ni ne bi trebao baviti poduzetništvom ipak obistiniti.  

Nikada nismo saznali koliko je bilo navodnih ‘zlorabitelja’ zbog kojih je promijenjen zakon. Ako ih je bilo, država ima instrumente da ih prepozna, upozori i/ili sankcionira. Međutim, kao i puno puta do sad, da se ne bi bavila pojedincima koji zlorabe (ako zlorabe) sustav, ad hoc mijenja pravila za 99,9 posto onih koji se ponašaju po pravilima. 

Npr. majke-poduzetnice su jedna od ugroženijih skupina ovom izmjenom. One uz malu djecu ni ne mogu raditi više od 4 h, te i zarađuju proporcionalno utrošenom vremenu. Tako da je Zakon i antipoduzetnički, ali i antidemografski. Gdje je tu podržavanje poduzetništva o čemu se tako puno priča? Rezanje administrativnih barijera kojima se vlada hvali? 

Zašto netko ne bi radio tri sata, ili dva, i doprinose plaćao proporcionalno radnom vremenu? Jer on/a plaća. U proračun. A nije mu na teret. Svaki takav bi trebao biti podržan, da naraste, osnaži, te jednom, plaća i više. U Hrvatskoj i tako svi, po nekoj osnovi, imaju zdravstveno osiguranje. A što se tiče mirovinskog, koliko platite toliko HZMO i računa dužinu staža. Ako je namjera ministra bila povećati uplate u HZZO-bojim se da se, ovom mjerom, grdno prevario.

Tatjana Korceba-Huić: “Radi se o tisućama tvrtki koje se upravo gase, a njihovi vlasnici su, bojim se, trajno razočarani, iscrpljeni i izgubljeni za svijet poduzetništva”

Zbog ovog zakona tisuće bi mogle ostati bez posla

Koliko štete će taj zakon donijeti hrvatskom gospodarstvu? Imate li saznanja koliko tvrtki bi moglo biti ugašeno?

Pokušavali smo se dosjetiti kako doći do podataka koliko se poduzeća gasi ovaj čas. Jer dok oni uđu u statistiku, i to dođe na portale, podaci za 2019., bit će dostupni tek na jesen 2020. I prekasno za bilo kakvu intervenciju. Tko ovaj čas ima uvid u stanje tih kompanija? Eureka-računovodstva! Pa smo uz pomoć Inicijative profesionalnih računovođa (IPRH) proveli online anketu, samo na računovodstvenim servisima, a sudjelovalo je njih 250. 

Naime, pitali smo računovodstva imaju li među svojim klijentima one koji su pogođeni izmjenama Zakona, i jesu li zatvorili ili razmišljaju o zatvaranju svojih trgovačkih društava. Samo na tom malom uzorku, 250 računovodstava, rezultati su lošiji od naših najgorih očekivanja:

-439 trgovačkih društava će se zatvoriti ali ĆE nastaviti rad na neki drugi način

-442 trgovačka društva će se zatvoriti, i vlasnici se više NEĆE baviti poduzetništvom

Ako u Hrvatskoj postoji  oko 4000 računovodstvenih servisa (makar se ne zna njihov točan broj), i ako ekstrapoliramo ove podatke, čak ako ih i prepolovimo, radi se o tisućama tvrtki koje se upravo gase, a njihovi vlasnici su, bojim se, trajno razočarani, iscrpljeni i izgubljeni za svijet poduzetništva. Nikad neće postati vrlo ozbiljni neto uplatitelji u proračun, iako su to trebali biti da im se dala prilika.

A ne postoji dobrostojeća tvrtka, bila mala, srednja, velika, koja jednom nije startala od ideje jednog čovjeka. Dakle, stotine vlasnika, direktora će ili otići iz zemlje, ili doći na burzu, pokušati naći neki drugi posao ili biti u sivoj zoni. Mogli su jednog dana, da su imali šansu preživjeti, zaposliti barem po još jednu osobu, neki od njih desetke, stotine… Neprocjenjiva šteta.

Drugu online anketu smo proveli među 225 poduzetnika koji su pogođeni ovim Zakonom, i 54 posto njih je reklo da zatvara svoj d.o.o. ili j.d.o.o., i da izlaze iz svijeta poduzetništva. 

Tatjana Korceba-Huić: “A što se tiče mirovinskog, koliko platite toliko HZMO i računa dužinu staža. Ako je namjera ministra bila povećati uplate u HZZO-bojim se da se, ovom mjerom, grdno prevario”

Pravi val zatvaranja trgovačkih društava tek očekujemo sljedeće godine. Jer, kad se isplate plaće za 12.2019., te porezne uprave krajem siječnja zbroje doprinose plaćene direktorima kroz cijelu 2019., i oduzmu od iznosa koji je država propisala, razliku će poslati-fizičkim osobama. Ne tvrtki, što bi bilo za očekivati, jer je to njen trošak, nego-direktorima osobno.

To je još jedan problem ovog zakona, što negira prirodu trgovačkih društava, jer njihov sam naziv-društvo sa ograničenom odgovornošću-kazuje da direktor i/ili vlasnike ne odgovara svojom imovinom. Trgovačko društvo je zaseban organizam. Očekujemo da će mnogi, koji ne prate pomno regulativu, biti zatečeni, doći će do ovrha, ugrožavanja egzistencije. A sve-nepotrebno…

Europska unija počiva na malom poduzetništvu

Je li Vam se itko iz ministarstva obratio, prihvatio Vaše mišljenje, odgovorio na bilo koji način?

Nitko nam se nije javio, tek smo izašli u javnost s poraznim rezultatima naših anketa. No, mi ćemo se javiti ministarstvu. 

Postoji li mogućnost da ovaj ‘socijalistički’ zakon zaustavi Europska komisija? 

To je jedna od opcija koja nam ostaje, ako Ministarstvo financija ne odreagira kako vjerujemo da hoće. Jer, Zakon je suprotan ciljevima i strategijama razvoja malog poduzetništva EU, čak i nacionalnim, hrvatskim strategijama kojih je niz (za poticanje poduzetništva općenito, ženskog poduzetništva, borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti itd.). 

Sigurna sam da bi EK bila šokirana zbivanjima na svojoj periferiji i kratkovidosti ove odluke.

Naime, EU počiva na malom poduzetništvu: 99 posto tvrtki su mikro, male i srednje, i one kreiraju 2 od 3 radna mjesta. EU, iako počiva na malom poduzetništvu, prilično zaostaje za konkurentima, SAD-om i Kinom, što ih dugoročno brine. Tek 37 posto Europljana želi ući u svijet poduzetništva, dok je taj postotak u SAD-u i Kini – 51 posto.

Zato EU ima niz zakona, akata i propisa kojima se potiče, promovira i štiti malo poduzetništvo, stimulira građane da se odluče na samostalan posao, naročito one skupine koje su tome manje sklone, a mogu doprinijeti gospodarstvu EU žene, invalidi, mladi, stariji i migranti. 

Kod nas je postotak građana koji žele biti poduzetnici tek 25 posto. Nakon ovog Zakona, taj postotak će sigurno pasti. Poruka građanima koji žele nešto sami poduzeti je poslana – Nemojte! Jer država sutra može donijeti neki zakon kojim će vas opteretiti nekim nametom koji nećete moći platiti, poslati ovrhu, ugroziti i ovo što imate. 

Zbog stalnih izmjena zakona i pravila, jako je teško planirati posao u Hrvatskoj. Kome je to u interesu?

I naše gospodarstvo počiva na malom poduzetništvu, koje nekako preživljava, unatoč svim preprekama i stalnim izmjenama mnoštva propisa. Podaci za 2018: mikro i malih poduzetnika je zajedno 129.259, što je 98,6 posto poduzeća u Hrvatskoj. Zapošljavaju 494.211 osoba, ili 52,6 posto zaposlenih u svim poduzećima.

Tatjana Korceba-Huić: “Poduzetniku se mora ostaviti prostora i vremena da razvije svoj proizvod, nađe svoju nišu na tržištu, prodiše, nađe kupce, ostvari prihod, dobit, te plati sve poreze”

Što Lipa preporučuje da se napravi po pitanju zakona o doprinosima?

Lipa je zajedno sa partnerima u ovom projektu, Inicijativom profesionalnih računovođa Hrvatske i ženskom mrežom Women in Adria, javno izašla sa zahtjevom koji ćemo i formalno poslati Ministarstvu financija da: direktori početnici do 3 godine od početka poslovanja, direktori roditelji djece koja su mlađa od školske dobi ili su u sustavu redovnog školovanja, a odluče raditi na manje od punog radnog vremena te direktori/likvidatori društva čiji je mjesečni prihod manji od 15.000,00 kuna, gledano na godišnjoj razini poslovanja temeljem službenih godišnjih izvještaja, trebaju biti uključeni u izuzeća u članku 187. C stavak 2 Zakona o doprinosima.

Mi bismo, zapravo, u potpunosti bili zadovoljni jedino da se svim mikro i malim poduzetnicima (bez obzira u kojoj formi prijavili tvrktu  d.o.o., j.d.o.o., obrt, paušalni obrti ili sl.) omogući da prijave radno vrijeme koje im odgovara, da se ne sputavaju dekretima, koji pokazuju koliko vlast malo poznaje ovaj prevažan segment gospodarstva. Jer iz raznoraznih razloga poduzetnici mogu ne moći, ili ne željeti raditi 8h, i za to bi država trebala imati razumijevanja.

Poduzetniku se mora ostaviti prostora i vremena da razvije svoj proizvod, nađe svoju nišu na tržištu, prodiše, nađe kupce, ostvari prihod, dobit, te plati sve poreze. A taj put je kompliciran i dug. I svega 25% odraslih građana to žele, što je daleko ispod prosjeka EU. I umjesto da taj postotak dižemo, na sve moguće načine, jer je to u interesu cijelog društva, Ministarstvo je donijelo propis koji vrlo efikasno djeluje-u suprotnom smjeru. Država s jedne strane subvencionira samozapošljavanje, a onda traži da te novce uplatite u proračun, umjesto da razvijate posao, čemu je subvencija i namijenjena.

Posao države je načiniti okvir u kojem se može funkcionirati (dok se u ovom – ne može, što pokazuju naše ankete), te maknuti sa tržišta npr. ove koji imaju desetke tvrtki, serijski ih otvaraju, i smiju nam se sa portala kao sposobni ‘poduzetnici’. Njih treba ograničiti, jer s poduzetništvom nemaju nikakve veze i nanose mu, dugoročno, napopravljivu štetu. Posao države nije naređivati poduzetnicima koliko moraju raditi i koliko moraju platiti, bez obzira na njihovu veličinu i situaciju u kojoj se nalaze. Pogotovo što je ovaj propis donesen za sve članove uprava i direktore, svih kompanija, od najmanjih do najvećih, ignorirajući njihove organizacijske i financijske mogućnosti. 

EK je u Aktu o malom poduzetništvu donijela Think Small First princip kojim sugerira da vlast-prvo razmisli o malom poduzetništvu, prije nego donese neki propis. Također se traži minimalno osam tjedana prije donošenja komunicira sa dionicima na koje se propis odnosi,. To ne znači reći mikro poduzetnicima-Uvodimo vam novi trošak od Nove godine!, i čekati da prođe tih 8 tjedana. To znači čuti argumente onih na koje se to odnosi, uvažiti ih i donijeti odluku koja je pomak na bolje za sve – i za poduzetnike, i za državu dugoročno.

Komentari