Kineska policija objavila je video navodnog ispitivanja muškarca zavezanog za metalnu stolicu. Slučaj je to koji je mnoge podsjetio na narav kineske jednopartijske diktature, koja kombinira staljinističku brutalnost uz obilno korištenje društvenih mreža.
Muškarac je priveden zbog kritiziranja policije na društvenim mrežama. Bio je aktivan u QQ i WeChatu, popularnim servisima za slanje poruka. Kritike policiji je napisao u grupi sa 75 članova. Policija je tražila da otkrije svoje ime u grupi, te ga je ispitivala o motivima.
“Zašto si se žalio na policiju na QQ-u i WeChat-u?”, Pitali su kineski policajci muškaraca vezanog za metalnu stolicu. “Zašto ste razgovarali o prometnoj policiji preko interneta? O konfiskaciji motocikala. U čemu je problem da policija konfiscira motocikle?
Muškarac u videu se ispričavao, te se branio da je popio previše pa je govorio gluposti. Policajci nisu prihvatili opravdanje.
“Zašto si vrijeđao policiju? Mrziš li policiju?”, insistirali su policajci. “Koje su tvoje namjere?”, pitali su.
“Nikakve, samo sam se htio našaliti”, branio se muškarac. “Znam da sam bio u krivu, samo sam popio previše”.
“Znači nisi htio vrijeđati policiju?”, pitali su policajci. “Želiš li nešto reći policiji?”
“Policajci, žao mi je. Pogriješio sam, sada to znam”, ispričavao se muškarac, te molio za oprost.
Visokotehnološka diktatura
Kina je često na meti kritika zbog kršenja osnovnih prava svojih građana. Ono što ju razlikuje od klasičnih komunističkih diktatura je oslanjanje kontrolu interneta i društvenih mreža s ciljem širenja prorežimske propagande.
Najbolji primjer te “visokotehnološke diktature” je sustav “društvenog kredita”, ili složeni sustav koji prati sve aktivnosti građana i te ih na temelju njih boduje. Primjeri pozitivnih aktivnosti su doniranje krvi, hvaljenje režima preko društvenih mreža i pomaganje siromašnima.
S druge strane, “širenje glasina na internetu”, varanje u on-line igrama i neposjećivanje starijih roditelja smatra se antisocijalnim ponašanjem.
Sustav se oslanja na promatranje i pritisak okoline na pojedinca, te se koristi nizom nagrada i kazni, od bržih promaknuća, pristupa boljim školama, do zabrane putovanja avionom i brzim vlakovima.
Što mi imamo s tim?
Kina širi svoj utjecaj i izvan granica. Kineske kompanije ulažu u ključne industrije na Zapadu. Problemi koji se tada javljaju su vidljivi na primjeru skandala koji je izazvao manager Houston Rocketsa Daryl Morey, s tweetom podrške prodemokratskim prosvjednicima u Hong Kongu.
Američka košarkaška asocijacija NBA raspolaže velikom količinom kineskog kapitala, koji kineske kompanije mogu povući u svakom trenutku. Tada nije čudno da se NBA solidarizira s svojim ulagačima, i osudila Morey-ev tweet.
Sličan pritisak kineske kompanije vrše prema Disney-u, raznim kompanija u industriji videoigara, i prema Hollywood-u.
Kineske kompanije i investitori u Hrvatskoj grade Pelješki most, kupuju nekadašnju političku školu SKJ u Kumrovcu, te ulažu u luku Rijeka i Zadar. Postoji li opasnost da će i hrvatski građani morati paziti što govore u javnosti o kineskom režimu, da ne bi na taj način ugrozili karijeru?
Kineski primjer društvene kontrole preko modernih tehnologija trebao bi nam služiti kao primjer onoga što se može dogoditi kada se sloboda govora i mišljenja dovede u pitanje. Nadajmo se samo da u Hrvatskoj postoje ljudi koji neće biti spremni žrtvovati slobodu za kratkoročnu financijsku dobit.
