Zbog promjene u vodstvu vodećih britanskih stranaka mnogi birači su nezadovoljni sa liderima svojih stranaka.
Molly Bennett (86), iz Southamptona u južnoj Engleskoj, kaže da ne može glasati za “crvenog” Jeremyja Corbyna, ljevičara koji prevodi oporbenu Laburističku stranku.
“Inače glasam za konzervativce, ali ne mogu podnijeti onog klauna”, kazala je misleći na vođu stranke i vlade Borisa Johnsona.
“A ne mogu zamisliti nikoga trećeg za koga bi glasala”, dodaje.
Sve je više birača i političkih komentatora, uključujući Johnsonove i Corbynove kritičare u vlastitim strankama, koji govore slično.
“Šteta što obje strane ne mogu izgubiti izbore”, kaže Chris Patten, nekadašnji čelnik konzervativaca i zadnji britanski upravitelj Hong Konga.
Johnson je konzervativce pretvorio u “usku, gotovo sektašku englesku nacionalističku stranku”, nastavio je Patten, sada zastupnik u gornjem domu parlamenta.
On ne misli ništa bolje o vođi oporbe.
“Ne mislim da je Corbyn loš čovjek, ali je beznadan. Njegova socijalistička ekonomska politika bila bi prava katastrofa”, tvrdi.
Institut za fiskalne studije, britanski ekonomski think tank, analizirao je izborne programe laburista i konzervativaca i zaključio da nijedna strana nema vjerodostojan plan potrošnje ili da je iskrena prema biračima kada su financije u pitanju.
“Ovo će u budućnosti biti poznati kao izbori s užasnim mogućnostima”, kaže proeuropski orijentirani, ali bivši konzervativni zastupnik Nick Boles.
Johnson je “kompulzivni lažljivac koji je izdao svaku osobu koja je ikad s njim imala posla”, a Corbyna je “jedino briga za klasne sukobe i borbe između apstraktnih političkih snaga”, kazao je Boles.
